Ekonomska integracija je proces u kojem se smanjuju ili uklanjaju barijere trgovini kako bi se olakšala trgovina između regija ili nacija. Postoje različiti stupnjevi ekonomske integracije u rasponu od teoretski potpuno slobodne trgovine do korištenja preferencijalnih trgovinskih sporazuma za poticanje odnosa između određenih trgovinskih partnera. Uklanjanje trgovinskih barijera donosi troškove i koristi, ovisno o stupnju integracije i razini suradnje između regija ili nacija članica.
Mnoga su gospodarstva pokušala ostvariti određeni stupanj ekonomske integracije. Neke nacije koriste zone slobodne trgovine, na primjer, za poticanje trgovine s partnerima. Drugi potpisuju sporazume o slobodnoj trgovini poput Sjevernoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini (NAFTA). U Europskoj uniji (EU) postignut je visok stupanj ekonomske i monetarne integracije između zemalja članica. Razne zemlje EU-a također mogu imati trgovinske sporazume s državama izvan unije.
Smanjenje trgovinskih barijera ima tendenciju smanjenja troškova povezanih s gospodarskim aktivnostima. Odsustvo plaćanja poreza, tarifa, naknada i drugih troškova može biti od koristi za trgovinske partnere. To uzrokuje povećanje obujma trgovine, budući da trgovinski partneri aktivno traže poslove u regijama u kojima je postignut određeni stupanj ekonomske integracije. Za zemlje izvan integracijskih sporazuma, međutim, mogu se stvoriti prepreke trgovini jer se možda neće moći natjecati s preferiranim trgovinskim partnerima.
Kada su gospodarstva jaka, ekonomska integracija ima koristi za sve članice, a svaki član sporazuma, unije ili ugovora može doživjeti gospodarski rast. Isto vrijedi i za ekonomske padove. Kada se pojedini članovi trgovinskog sporazuma počnu povlačiti, njihovi ekonomski problemi se mogu proširiti. To se posebno vidjelo u Europskoj uniji tijekom ekonomske krize ranih 2000-ih, kada su loši dugovi u zemljama poput Grčke i Portugala uzrokovali probleme diljem EU-a, uključujući i zemlje s relativno jakim gospodarstvima, poput Njemačke.
Dok se regije i nacije upuštaju u programe ekonomske integracije, pažljivo vagaju troškove i koristi integracije kako bi vidjeli je li to pravi izbor za njihove potrebe. Neke nacije možda radije izbjegavaju rizike, iako barijere u trgovini mogu predstavljati problem. Drugi bi mogli biti spremni preuzeti rizike u zamjenu za povećanje trgovine i strane valute. Zemlje u razvoju često su posebno željne uključivanja u ekonomsku integraciju, budući da trgovina sa stranim zemljama može pridonijeti brzom gospodarskom rastu. Mogu koristiti programe poticaja za privlačenje vanjske trgovine i ulaganja.