Ekonomska međuovisnost je sustav u kojem jedna strana ovisi o drugim stranama u dobivanju resursa, kao što su hrana i minerali, za udobnost ili svakodnevni život. Ovaj sustav obično utječe na mnoge slojeve društva, uključujući zemlje i regije, ljude i poduzeća. Jedan od razloga ekonomske međuovisnosti je specijalizacija, jer većina ljudi unutar društva neće moći dobiti resurse bez specijaliziranog znanja i opreme. Glavni problem s ekonomskom međuovisnošću je taj što će, ako jedna strana ne uspije dobiti resurse, druge strane patiti.
U društvu koje vodi ekonomska međuovisnost, većinu subjekata resursima uglavnom opskrbljuju drugi subjekti. Na primjer, u gospodarstvu farme, većina ljudi može sama proizvoditi hranu i ovise o zemlji, a ne jedni o drugima; uz međuovisnost, većina ljudi ne može uzgajati hranu i ovise o poljoprivrednicima, namirnicama i drugim subjektima koji ih opskrbljuju hranom. Radna snaga je podijeljena na takav način da većina ljudi radi na pružanju usluge ili resursa za druge subjekte, ali ljudi rijetko rade kako bi se izravno opskrbili određenom uslugom ili resursom.
Društva s ekonomskom međuovisnošću obično doživljavaju ovu međuovisnost na mnogim razinama. Ljudi ovise o drugim ljudima i poduzećima kako bi ih opskrbili potrebnim resursima. Poduzeća ovise o drugim poduzećima, a ponekad i drugim zemljama i regijama, kako bi stvorili proizvod ili dobili resurse. Cijele zemlje i regije mogu ovisiti o drugim zemljama i regijama u opskrbi resursima. Neki subjekti u ovom društvu mogu biti neovisni, ali većina nije.
Glavni razlog ekonomske međuovisnosti je specijalizacija. Na primjer, ako je tvrtka specijalizirana za izradu zlatnog nakita, tvrtka obično ne može sama nabaviti zlato. Umjesto toga, ovisi o ljudima – rudarima i drugim tvrtkama – da dobiju zlato koje mu je potrebno za završetak proizvoda. To je korisno za poslovanje jer, iako mu trebaju drugi entiteti za postojanje, tvrtka se može usredotočiti na specijalizaciju za uslugu ili proizvod umjesto da se mora širiti i brzo svladavati mnoge usluge kako bi zadovoljila potrebe svoje glavne usluge ili proizvoda.
Problem s ekonomskom međuovisnošću je taj što je svaki entitet u potpunosti ovisan o drugim subjektima. Ako jedan entitet ne uspije dobiti resurse, onda drugi entiteti neće moći završiti svoju uslugu ili proizvod. Kada poduzeće ne može dobiti bitne resurse, kao što je hrana, to može uzrokovati da ljudi gladuju; u najboljem slučaju, takav neuspjeh može jednostavno rezultirati neugodnošću, kao što je nedostatak novog nakita.