Jednostavno definirano, ekonomska mreža sastoji se od pojedinaca, grupa, organizacija, zajednica ili cijelih nacija koje rade jedni s drugima kako bi koristile svim članovima mreže. Iskorištavajući konkurentske prednosti, imovinu i resurse svih članica, gospodarska mreža ima za cilj povećati kapacitet proizvodnje i gospodarski rast svojih članova kolektivno. Takve mreže mogu imati fiksno članstvo, rotirajuće članstvo ili članstvo koje se stalno mijenja, ovisno o specifičnim ciljevima mreže. Ideja je povećati poziciju članova na tržištu. Sudionici u takvim mrežama usredotočit će se na zapošljavanje, udruživanje znanja i resursa te istraživanje tržišta kako bi se otkrile ekonomske prilike.
Mnoge industrije temelje se na gospodarskoj mreži, osobito počevši od industrijske revolucije i naglašavanja nacionalnih ekonomija diljem svijeta. Te su mreže nastale kao izravan odgovor na probleme učinkovitosti koji su rezultat sve većeg i manje osobnog gospodarstva. Budući da mreže mogu zajednički pružati proizvode i usluge, ovaj trend se nastavio kroz 21. stoljeće kako bi se ublažili učinci velike ekonomske strukture, koja obuhvaća industrije kao i mreže svih veličina, od pojedinaca do nacija, kao odgovor na globaliziranu ekonomiju. Informacije su postale središnja, najvrjednija stavka u gospodarstvu, a ekonomske mreže se obično formiraju kako bi objedinile te informacije, podijelile ih i odgovorile na njih.
Dok kolektivna ekonomska mreža poput Udruge nacija jugoistočne Azije (ASEAN) može imati značajne koristi, pojedinci također mogu imati koristi. Prednosti za pojedince, međutim, uvelike ovise o mreži veza među tim pojedincima. Struktura mreže često određuje ishod potencijalnih ekonomskih odnosa, obično određujući koliko se informacija razmjenjuje i u koje svrhe. Ostali učinci mrežne strukture uključuju razmjenu dobara i usluga te razmjenu financijskih sredstava. Unatoč važnosti strukture u gospodarskoj mreži, razvoj teorije i metoda za analizu tih struktura često nedostaje, što je u najboljem slučaju temeljno.
Ipak, suvremeni gospodarski sustavi dosljedno teže ekonomskim mrežama. Stvarajući globalni sustav, ove mreže kontinuirano komuniciraju jedna s drugom kroz međuovisnosti znanja i djelovanja. Međutim, kroz takve međuovisnosti, ove mreže mogu se izvijati kada su izložene nepovjerenju, nedostatku transparentnosti i uparivanja bankarskih i investicijskih aktivnosti. Ekonomske mreže pojačavaju utjecaj ovih izloženosti i rizika, uključujući i ekonomske neuspjehe i oportunističke akcije koje bi imale za cilj iskorištavanje prednosti, a ne koristi mreži. Zbog ovih čimbenika smatra se da su istraživanja usmjerena na optimizaciju strukture gospodarskih mreža bitna za ciljeve uspostave ekonomske održivosti i osiguranja stabilnosti sustava.