Ekonomska politika odnosi se na radnje koje vlada može poduzeti da promijeni gospodarstvo grada, države ili nacije. Obično se sastoji od različitih mjera kojima vlada nastoji utjecati na cjelokupno gospodarstvo. Postoje tri metode putem kojih vlada obično nastoji kontrolirati gospodarstvo svojim proračunom, poznate kao alokativne, stabilizacijske i distributivne funkcije. Iako se sve tri funkcije uvijek koriste zajednički, njihov se naglasak može promijeniti sa svakom novom vladom, erom i globalnom ekonomijom.
Funkcija raspodjele odnosi se na to koliki će dio državnog proračuna biti dodijeljen određenim projektima. Na primjer, vlada može odlučiti da, kao dio svoje ekonomske politike, treba potrošiti više novca na razvoj stalne vojske i zdravstva. Dodjela sredstava prikupljenih od poreza također omogućuje vladi otvaranje radnih mjesta ili javnih mjesta. Vlada ne mora nužno trošiti novac kao dio izdvajanja, može, na primjer, povećati minimalnu plaću u zemlji.
Vlada može koristiti stabilizacijsku funkciju za stabilizaciju gospodarstva nacije kontroliranjem kamatnih stopa ili inflacije, te guranjem stope zaposlenosti prema punoj zaposlenosti. Kada proračun uđe u deficit, vlada treba stabilizirati gospodarstvo, a to se često radi monetarnom kontrolom. Vlade mogu smanjiti kamatne stope u nastojanju da zadrže stope zaposlenosti i plaće, jer kada su kamatne stope visoke, a gospodarstvo je loše, uobičajeno je da nezaposlenost raste dok plaće padaju.
Distributivna funkcija državne ekonomske politike odnosi se na različite razine oporezivanja i ekonomski teret koji svaka ekonomska razina mora podnijeti. Povećanje poreza na imovinu i dohodak, na primjer, moglo bi utjecati na srednju klasu i vrlo bogate više nego na one s nižeg sloja ekonomskih slojeva. Međutim, porez na duhan i alkohol mogao bi stvarno utjecati samo na niže klase. Vlade nastoje osigurati pravednu raspodjelu poreza za sve one koji su njima pogođeni.
Vlade također mogu pokušati regulirati poduzeća i industriju kao dio svoje ekonomske politike. To je važno jer je potrebno spriječiti monopole. Ključno je poticati konkurenciju na tržištu jer, ako tvrtka ima monopol na nekom području potrošačkog tržišta, veća je vjerojatnost da će iskorištavati kupce podizanjem cijena.
Kao dio ekonomske politike, vlade moraju biti svjesne događaja na međunarodnoj sceni. U SAD-u Ured za ekonomsku politiku Ministarstva financija SAD-a prati međunarodna gospodarska kretanja te ih ocjenjuje i analizira kako bi predvidio kakvi bi ekonomski uvjeti mogli biti u budućnosti. Koristeći makroekonomiju — granu ekonomije koja proučava učinak i strukturu gospodarstva — ovaj odjel može stvoriti model koji pomaže vladi da donese održivu i učinkovitu ekonomsku politiku.