Ekonomski prihod je pojam koji se koristi za opisivanje iznosa prihoda koji subjekt može udobno potrošiti tijekom određenog vremenskog razdoblja i biti u suštini u istoj financijskoj poziciji na kraju razdoblja kao na početku. Ponekad se naziva i viškom, ova vrsta prihoda je ono što preostaje nakon ispunjenja svih osnovnih financijskih obveza i može se slobodno trošiti bez ugrožavanja financijskog položaja subjekta na bilo koji način. I kućanstva i poduzeća ostvaruju ekonomski prihod i mogu odlučiti koristiti taj prihod na nekoliko različitih načina.
Kada se koncept ekonomskog dohotka primjenjuje na kućni proračun, pojam se obično odnosi na iznos prihoda koji ostaje nakon što se kupe sve osnovne potrepštine za to razdoblje. Bitne stavke uključuju hranu, odjeću i sklonište, minimalno plaćanje nepodmirenih kredita i računa kreditnih kartica ili rješavanje bilo koje druge trajne obveze koje dospiju tijekom razdoblja. Nakon što se te osnovne životne potrebe podmire za to razdoblje, kućanstvo može slobodno koristiti preostali prihod kako želi.
Kućanstvo može odlučiti raditi bilo koji broj stvari s ekonomskim prihodima. Neki mogu odlučiti uzeti dio tog prihoda i staviti ga na kamatonosni račun, kao što je štedni račun ili potvrda o depozitu. Drugi mogu odlučiti koristiti višak kao način kupnje stvari koje su tražene, ali nisu nužno potrebne za rad kućanstva. U bilo kojem od scenarija, trošenje ovog dodatnog prihoda ne predstavlja prijetnju stabilnosti kućanstva.
Poduzeća koriste isti osnovni model kada određuju što jest, a što nije ekonomski prihod. Ekonomskim prihodima smatrat će se svaka dobit koja ostane nakon plaćanja poreza, svi troškovi vezani uz poslovanje društva i ostale trajne obveze. Ta sredstva mogu se koristiti za bilo što, od organiziranja zabave za zaposlenike do davanja dobrotvornih donacija zajednici.
Važno je zapamtiti da ekonomski prihod može uključivati i ostvareni i nerealizirani prihod. To znači da bi se svaka vrsta povrata na ulaganje koji se ostvari tijekom razdoblja smatrala ekonomskim prihodom zajedno s neto prihodom dobivenim od posla. Na primjer, ako mjesečna plaća ili plaća koja ostane nakon plaćanja poreza i pokrivanja svih osnovnih stvari iznosi 1,000 USD u američkim dolarima, a vrijednost dionica u vlasništvu kućanstva poraste za 120 USD, tada kućanstvo ima ekonomski prihod od 1,120 USD za mjesec. To je istina iako se novac zarađen kao kamate na dionice još uvijek pripisuje na investicijski račun i neće biti realiziran dok se dionice ne prodaju.