Ekonomsko predviđanje je izraz koji se koristi za sve metode koje se koriste za predviđanje budućih kretanja gospodarstva. Predviđanje se može usredotočiti na određeni dio gospodarstva ili uključivati predviđanje kretanja gospodarstva u cjelini. Često će se strategija koja se koristi kao dio procesa predviđanja razlikovati, na temelju pretpostavki o tome što se trenutno događa unutar gospodarstva ili specifičnog gospodarskog sektora.
Jedan primjer ekonomskog predviđanja je proces koji je poznat kao analiza ekonomske baze. Ovaj pristup uključuje razdvajanje aktivnosti koje se razmatraju u dvije klase ili kategorije. Jedan je poznat kao osnovni, a odnosi se na industrije koje izvoze robu i usluge iz gospodarstva. Drugi je poznat kao neosnovan, a odnosi se na utjecaj na gospodarstvo onih poduzeća koja podržavaju funkciju osnovnih industrija. Ovaj oblik klasifikacije omogućuje procjenu budućeg utjecaja izvoza na lokalno gospodarstvo, dopuštajući stvaranje prihoda koji ostaje unutar zajednice.
Analiza udjela pomaka je drugo sredstvo za upravljanje zadatkom ekonomskog predviđanja. Ovom strategijom fokus je na promjenama koje se događaju unutar gospodarstva ili dijela gospodarstva koji se razmatra. To se postiže dekonstruiranjem tih promjena i procjenom učinka koje su one proizvele. Na primjer, zatvaranje proizvodnog pogona i posljedična nezaposlenost određenog broja stanovnika zajednice mogu se pomno ispitati s obzirom na njihov učinak na lokalno gospodarstvo. Ti se podaci zatim mogu koristiti za projiciranje tekućeg utjecaja ovog događaja na gospodarstvo za sljedeći mjesec, godinu ili pet godina.
Postoji niz drugih pristupa ekonomskom predviđanju. Predviđanje korištenja zemljišta usredotočuje se na predviđanje raspona i vrste kretanja koja se odvijaju u urbanom području. Predviđanje referentne klase promatra potencijalne rezultate neke vrste planirane akcije uspoređujući situaciju sa sličnim radnjama koje su se već dogodile u sličnom okruženju. Mnogi pristupi će koristiti neku vrstu input-output modela, dopuštajući ulazak i izlazak resursa koji su relevantni za stanje lokalnog gospodarstva.
U svim oblicima ekonomskog predviđanja neophodna je potreba za korištenjem točnih povijesnih i suvremenih podataka. Bez pažljivog razmatranja svih relevantnih čimbenika, proces izračunavanja točnosti prognoze potražnje postaje težak, ako ne i nemoguć. Kao rezultat toga, manja je vjerojatnost da će rezultirajuća prognoza biti točna, a time i cijeli napor čini beskorisnim.