Ekskluzivna distribucija je situacija u kojoj su samo određeni trgovci ovlašteni prodavati određeni proizvod na određenom području. Zakonitost ugovora o ekskluzivnoj distribuciji može varirati ovisno o specifičnostima slučaja. U nekim su slučajevima takvi sporazumi potpuno legalni, dok u drugima suparnici mogu stvoriti pravne izazove. Ako tvrtka može pokazati da ugovor o ekskluzivnoj distribuciji na neki način šteti tržišnom natjecanju, možda će moći tvrditi da ugovor nije zakonit.
Ova vrsta ugovora o distribuciji obično se vidi kod vrhunskih i luksuznih proizvoda. U primjeru ugovora o ekskluzivnoj distribuciji, proizvođač automobila mogao bi pristati samo na to da tri dilera prodaju svoje automobile u određenoj zemlji. Trgovci osim ove trojice koji su pokušali prodati nova vozila tog proizvođača činili bi to bez ovlaštenja; jedna bi posljedica toga mogla biti da bi proizvođač odbio poštivati jamstva ili pružiti podršku za automobile koji se prodaju kod neovlaštenih prodavača.
Struktura ugovora o ekskluzivnoj distribuciji favorizira i proizvođača i distributera ili trgovca na malo. Sa stajališta ljudi koji proizvode proizvod potrošačima, posjedovanje ekskluzivnog ugovora znači da potrošači moraju doći k njima ako žele proizvod. Na primjer, ako davatelj mobilnih telefona ima ekskluzivni ugovor s proizvođačem mobitela, ljudi koji žele koristiti mobitele koje je napravio taj proizvođač moraju proći preko tog davatelja mobilnih telefona.
Proizvođači bi mogli cijeniti kontrolu nad načinom na koji se njihovi proizvodi prodaju, prodaju i brendiraju. Ekskluzivna distribucija omogućuje tvrtkama da strogo kontroliraju imidž robne marke, što može biti posebno važno za luksuzne proizvode. Zapravo, ekskluzivne ponude mogu pridonijeti imidžu robne marke jačajući ideju da je proizvod poseban, rijedak i da ga je teško nabaviti, čineći ga tako poželjnijim potrošačima. Ako se nešto može kupiti u bilo kojoj trgovini, to se smatra svakodnevnim, dok ako se može kupiti samo u određenim trgovinama, to dodaje komponentu oskudice koja ga može učiniti privlačnijim.
Ekskluzivna distribucija često se spominje u oglašavanju proizvoda. Kada oglas kaže nešto poput “dostupno samo u sljedećim trgovinama” ili navodi popis trgovina u kojima se proizvod može kupiti, to može značiti da proizvođač ima ekskluzivni ugovor, a proizvod se ne može nabaviti drugdje. Ova vrsta sporazuma obično je nepovoljnija za niske proizvode, jer je cilj s takvim proizvodima zasićiti tržište i brzo premjestiti jedinice, što bi bilo otežano ograničavanjem izvora distribucije.