Eksplorativna kirurgija je operacija koja se izvodi isključivo u dijagnostičke svrhe, bez namjere liječenja bolesti. Može se koristiti za traženje stvari koje se ne pojavljuju s drugim dijagnostičkim tehnikama, kao što su sumnjivi karcinomi koji se ne mogu identificirati u medicinskim slikovnim studijama. Također se može koristiti s pacijentima koji ne mogu komunicirati o svojim simptomima, kao što su životinje. Ova vrsta kirurških zahvata na životinjama je prilično česta, posebno za crijevne opstrukcije.
U eksplorativnoj kirurgiji cilj je otvoriti tijelo kako bi se zavirilo unutra i koristilo se informacijama za postavljanje dijagnoze ili doprinos diferencijalnoj dijagnozi. U nekim slučajevima, biopsije se mogu uzeti za uzorkovanje područja od interesa, ali ekscizije, popravci i drugi kirurški zahvati koji su dizajnirani za liječenje bolesti nisu dio operacije. Ponekad se kirurški zahvat pretvori u istraživački kada kirurg otvori pacijenta i shvati da je situacija kompliciranija nego što se prvobitno činilo, što zahtijeva novu procjenu i pristup liječenju.
Budući da operacija može biti opasna, eksploratorna operacija se poduzima s oprezom. Pacijent se prije operacije u potpunosti pregleda radi otkrivanja bilo kakvih znakova potencijalnih kirurških komplikacija, a krvna analiza će se koristiti za procjenu općeg zdravstvenog stanja pacijenta, kako bi se utvrdilo je li operacija sigurna ili ne. Nakon što je pacijent odobren za operaciju, može doći do indukcije anestetika, zbog čega je pacijent u nesvijesti zbog postupka.
U tradicionalnoj eksploratornoj kirurgiji, kirurg napravi rez, koristi retraktore da otvori pacijenta i pogleda unutra. Kirurški se alati mogu koristiti za pomicanje organa, masti i mišića radi boljeg pregleda, a kirurg se može konzultirati s kolegom kako bi razgovarao o tome što se čini da se događa u pacijentu. Nakon što kirurg prikupi potrebne podatke, rana će biti zatvorena, a pacijent će biti skinut s aparata za anesteziju i doveden u oporavak.
Danas je veća vjerojatnost da će kirurzi koristiti laproskopsku kirurgiju, što je minimalno invazivna vrsta operacije u kojoj se rade mali rezovi na koži tako da se mogu umetnuti cijevi koje drže kamere i kirurški alat. Kamere se koriste za vizualizaciju kirurškog polja, omogućujući kirurgu da jasno vidi što se događa, a objektima u kirurškom polju može se manipulirati pomoću stezaljki i sondi umetnutih kroz rezove. Vrijeme izlječenja od laproskopske operacije je mnogo brže i manje je naporno za pacijenta.