Ekspozicijsko pisanje također se naziva informativno pisanje, jer je njegova svrha objasniti, informirati ili razjasniti. Ova vrsta pisanja često se traži od studenata kada im se zadaje da napišu eseje koji objašnjavaju predmet u različitim akademskim disciplinama. To je također vrsta pisanja koja se koristi u nekim publicističkim knjigama iu raznim stručnim izvješćima. Mala djela, kao što je izvješće učenika o životnom vijeku kornjaša, i duga djela, kao što je autobiografija, mogu koristiti ekspozicijsko pisanje kako bi prenijeli činjenice čitateljima. Pisanje koje je ekspozitivno može se pronaći u studentskim esejima, istraživačkim studijama, poslovnim izvješćima, udžbenicima i drugim djelima publicistike.
Jedan bitan element pisanja izlaganja je da čitateljima pruža dovoljno detalja da jasno objasne temu. Čitatelji bi trebali moći stvoriti jasnu predodžbu o temi koja se objašnjava nakon čitanja izvješća, knjige ili eseja koristeći ekspozitorijalno pisanje. Količina pojedinosti koju treba navesti varira ovisno o namijenjenoj publici. Udžbenik ili novinski članak, na primjer, možda će morati objasniti svaki detalj svoje teme – uključujući odgovore na pitanja tko, što, kada, gdje, zašto i kako – ne pretpostavljajući da čitatelji imaju bilo kakvo pozadinsko znanje. Specijalizirano istraživačko izvješće o arheološkoj studiji, međutim, možda neće objasniti tehničke pojmove koji se odnose na to područje, jer bi čitatelji već imali opsežno pozadinsko znanje.
U svom čistom obliku, ekspozicijsko pisanje treba biti činjenično i nepristrano. Novinski članak, na primjer, trebao bi biti nepristran i jednostavno iznositi objektivne činjenice kako bi čitatelji mogli stvoriti vlastita mišljenja i zaključke. To je drugačije od novinskog uvodnika koji bi trebao iznositi subjektivno mišljenje. Ako postoji mišljenje ili zaključak u obrazloženju, ono se treba temeljiti na činjeničnim dokazima. Slično, izvješće istraživanja može sugerirati u svom zaključku da je pušenje duhana štetno za zdravlje ljudi nakon što je iznijelo činjenične dokaze u prilog toj ideji.
Organizacija je zajednička karakteristika pisanja izlaganja. Informacije bi trebale biti predstavljene na jasan i logičan način kako bi ih čitatelji mogli pratiti i lako razumjeti. Učenički opisni esej od pet paragrafa o vrstama onečišćenja mogao bi započeti odlomkom koji uvodi temu. Nakon toga mogu slijediti tri glavna odlomka od kojih svaki objašnjava različitu vrstu onečišćenja i zaključni odlomak koji sažima esej. Autobiografija bi se mogla organizirati kronološki kako bi se dale pojedinosti o životu svoje teme u nizu.