Ekstrakcijska industrija je ona koja konzumira ili koristi prirodne sirovine na neodrživ i ekološki štetan način. Drugim riječima, to je svaka industrija koja se temelji na nametljivom i agresivnom uklanjanju neobnovljivog prirodnog resursa. Dobri primjeri ekstraktivne industrije su rudarstvo, industrija sirove nafte i prirodnog plina. Šumarstvo, s druge strane, koristi obnovljive izvore i stoga nije ekstraktivna industrija. Nedavni globalni zeleni trendovi usmjerili su ogromnu pozornost i istraživanja na mnoge glavne ekstraktivne industrije u pokušaju da razviju održive, dugoročne alternative njihovim proizvodima.
Ekstrakcijska industrija je pojam koji se koristi za opisivanje svake brige uključene u istraživanje ili vađenje i korištenje neobnovljivih prirodnih resursa. Neobnovljivi u ovom smislu podrazumijevaju se prirodni resursi koji ne predstavljaju praktična sredstva za održavanje svojih količina. Ovo je važna razlika, jer se neke djelatnosti poput ribolova i lova ponekad pogrešno označavaju kao rudarske industrije. Uklanjanje resursa kao što su minerali, sirova nafta i prirodni plin, međutim, klasificirano je kao takvo, jer se ti resursi nepovratno iscrpljuju tijekom vađenja.
Osim kontinuiranog iscrpljivanja dotičnog resursa, jedna od karakteristika ekstraktivne industrije kojoj je sve veća globalna pozornost grupa zelenih akcija je šteta koju te industrije nanose okolišu. Zagađenje i buka ili vizualni upadi su među glavnim točkama na koje se organizacije za zaštitu okoliša usredotočuju, a mnoge industrije ulažu mnogo posla na smanjenje tih problema. Ove točke, međutim, nisu jedina inherentna slabost bilo koje rudarske industrije.
Činjenica da ekstraktivna industrija nikada ne može biti dio nijednog dugoročnog plana održivog razvoja posebno brine sve sudionike. Koliko god te industrije često igrale negativnu ulogu, one su odgovorne za mnoštvo pozitivnih inputa, osim očitih koristi koje dobivaju od njihovih proizvoda. Zapošljavanje i prateće djelatnosti industrije također su ugrožene ako bilo koja rudarska industrija dostigne kraj svojih resursa. Zamjena kritičnih proizvoda, posebice energije i goriva, održivim alternativama možda je najozbiljnija od svih ovih briga i fokus je znatne količine istraživanja i razvoja. Zamjena mnogih sadašnjih proizvoda ekstraktivne industrije istinski održivim zamjenama mora se smatrati jednim od najhitnijih problema s kojima se svjetska zajednica suočava od 2011.