Ekstrasistola je vrsta nepravilnih otkucaja srca. Javlja se kada se donje komore srca koje se nazivaju ventrikuli stegnu prije nego što bi se trebalo u normalnom srčanom ritmu. Nakon prijevremene kontrakcije slijedi kratka stanka, a zatim ubrzani otkucaji ostatka srca. Manje ekstrasistole su prilično česte i obično ne uzrokuju simptome, iako vrlo izražena ekstrasistola može dovesti do palpitacija, bolova u prsima, problema s disanjem i drugih opasnih simptoma. Liječenje se obično sastoji od svakodnevnog uzimanja lijekova za regulaciju srčane aktivnosti i kontrolu drugih temeljnih stanja.
Ciklus otkucaja srca obično se pokreće električnim signalom iz sinoatrijalnog čvora, koji se nalazi u desnoj klijetki. U slučaju ekstrasistole, stanice u ventrikulima emitiraju vlastite električne signale za početak otkucaja, dok sinoatrijalni čvor ostaje tih. Mnogi različiti čimbenici mogu doprinijeti električnim abnormalnostima u srcu, uključujući prirođene defekte, bolesti srca, poremećaje štitnjače, traume i ekstremni stres. Ljudi mogu biti izloženi povećanom riziku ako puše, piju alkohol i koriste stimulanse kao što su kokain i metamfetamin. U nekim slučajevima ne mogu se otkriti nikakvi temeljni uzroci ili čimbenici rizika.
Simptomi ekstrasistole mogu biti povezani sa samim problemom otkucaja srca ili usko povezani s temeljnim uzrokom. U većini slučajeva ljudi ne primjećuju promjene u načinu rada srca. Neki pacijenti imaju osjećaj kao da im srce preskače ili ide presporo. Ostali simptomi mogu uključivati oštre bolove u prsima, hiperventilaciju, vrtoglavicu, umor i moguću nesvjesticu.
Liječnici provode niz dijagnostičkih testova kad god se sumnja na ekstrasistolu. Fizički pregled može omogućiti liječniku da čuje i osjeti abnormalne otkucaje srca. Krvni testovi važni su u provjeravanju prisutnosti visokog kolesterola, infekcija, toksina i kemijske neravnoteže. Elektrokardiogram, test električne aktivnosti u srcu, možda je najvažniji dijagnostički alat. Omogućuje liječnicima da vide kako i gdje nastaju abnormalne kontrakcije i koliko su prijeteće.
Pacijent koji ima teške simptome možda će morati biti hospitaliziran kako bi primio kisik i intravenske lijekove. Lijekovi koji se nazivaju antiaritmici često se daju za stabilizaciju električne aktivnosti u sinoatrijskom čvoru i blokiranje signala iz ventrikula. Nakon što pacijenti postanu stabilni, obično im se propisuju lijekovi koje treba svakodnevno uzimati kod kuće i daju upute za važne promjene u načinu života. Redovita tjelovježba, pametna prehrana i izbjegavanje droga i duhana ključni su za dugoročno zdravlje srca nakon straha od ekstrasistole.