“Električno oko” staromodni je izraz za fotodetektor, elektronički sklop koji se aktivira svjetlom. Prvi put razvijen 1890-ih, ovaj koncept je prilagođen novim uređajima i tehnologiji i još uvijek se koristi u 21. stoljeću. Uobičajene primjene uključuju daljinske upravljače, automatska vrata i detektore pokreta. Taj je izraz postupno izblijedio iz upotrebe na kraju 20. stoljeća, iako je ponovno oživljen 2009. kako bi opisao napredak u umjetnom vidu.
Fotodetektor radi otkrivanjem prisutnosti ili odsutnosti svjetlosti ili zračenja slične valne duljine, kao što je infracrveno (IR) zračenje. Najraniji fotodetektori dizajnirani su krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Koristili su katodne cijevi koje su oslobađale elektrone u prisutnosti svjetlosti, aktivirajući ili deaktivirajući spojeni električni krug. Pojam “električno oko” korišten je za opisivanje uređaja uspoređujući ga s okom, koje također reagira na svjetlost. Ostali izrazi uključivali su “čarobnu lampu” i “čarobno oko”.
Do 1930-ih, fotodetektor je imao višestruku upotrebu u cijelom razvijenom svijetu. Sigurnosni uređaji koriste ih za zaustavljanje strojeva ako je radnik prešao u opasno područje. Otkrili su uljeze i krivotvorene novčanice, sigurnosne funkcije koje se i danas koriste. Postavljeni na određenu boju, koja je određena valnom duljinom svjetlosti, fotodetektori bi se mogli koristiti za sortiranje i kontrolu kvalitete u industriji. Ovo isto svojstvo omogućilo im je rad s IR svjetlom, koje je nevidljivo ljudskom oku, čineći sam uređaj nevidljivim.
Nekada novo električno oko postalo je uobičajeni uređaj do posljednje trećine 20. stoljeća. Poznate namjene uključivale su automatizirana vrata u supermarketima i drugim javnim zgradama te daljinski upravljači za garažna vrata i elektroničke uređaje. Koncept je bio toliko koristan da je prilagođen novim tehnologijama kako je katodna cijev zastarjela. Računalni čipovi osjetljivi na svjetlost nazvani fotonaponskim ćelijama na kraju su ispunili istu funkciju. Još jedna posljedica sveprisutnosti uređaja bilo je postupno prestanak korištenja izraza.
2009. istraživači ljudskog vida najavili su novi protetski uređaj za slijepe i slabovidne osobe. Sastojao se od mikročipa pričvršćenog na očnu jabučicu, gdje se mogao povezati s optičkim živcem. Čip je detektirao signale poslane s kamere postavljene na lice i prenio ih u mozak. Rezultat nije u potpunosti vratio vid, ali je barem omogućio korisniku da otkrije oblike i lica. Medijski izvještaji o uređaju su ga prirodno opisali kao “električno oko”.