Elektromagnetski relej je vrsta električne sklopke kojom upravlja elektromagnet. Koristi se u raznim aplikacijama, uključujući alarme i senzore, prebacivanje signala te otkrivanje i kontrolu kvarova na električnim distribucijskim vodovima. Ovaj je uređaj izumljen 1835. godine i od tada se njegova jednostavna funkcija nije puno promijenila. Potrošači svakodnevno stupaju u interakciju s elektromagnetskim relejima u različitim oblicima, od vremenskih uredskih svjetala do testnih gumba i drugih uređaja za kontrolu kvalitete.
Jezgra elektromagnetskog releja, naravno, je elektromagnet, formiran namotavanjem zavojnice oko željezne jezgre. Kada se zavojnica napaja prolaskom struje kroz nju, jezgra se zauzvrat magnetizira, privlačeći zakretnu željeznu armaturu. Dok se armatura okreće, ona upravlja jednim ili više skupova kontakata, čime utječe na krug. Kada se magnetski naboj izgubi, armatura i kontakti se oslobađaju. Demagnetizacija može uzrokovati skok napona na zavojnici, oštetivši druge komponente uređaja kada je isključen. Stoga, relej obično koristi diodu za ograničavanje protoka naboja, s katodom spojenom na najpozitivnijem kraju zavojnice.
Kontakti na elektromagnetskom releju mogu imati tri oblika. Normalno otvoreni kontakti povezuju krug kada je uređaj aktiviran i isključuju ga kada uređaj nije aktivan, poput prekidača svjetla. Normalno zatvoreni kontakti isključuju krug kada je relej magnetiziran, a preklop uključuje po jedan kontakt svake vrste. Konfiguracija kontakata ovisi o namjeravanoj primjeni uređaja.
Elektromagnetski relej je sposoban kontrolirati izlaz veće snage od ulaza i često se koristi kao tampon za izolaciju krugova različitih energetskih potencijala kao rezultat. Kada se na elektromagnet primijeni niska struja, bacajući prekidač, uređaj je sposoban dopustiti višoj struji da teče kroz njega. To je korisno u nekim aplikacijama, kao što su alarmi za okidanje i drugi sigurnosni uređaji, jer se sigurnija niska struja može koristiti za aktiviranje aplikacije koja zahtijeva više energije.