Elektronegativnost je stupanj do kojeg atom može privući vezne elektrone na sebe. Komponente ove relativne mjere sastoje se od sposobnosti atoma da dobije elektrone i da ih zadrži. Razlike između elektronegativnosti dvaju atoma mogu se koristiti za predviđanje relativne čvrstoće veze. Predložene su različite skale za izražavanje elektronegativnosti.
Kemijske veze su privlačne sile između atoma koje stvaraju molekule. Molekule su građevni blokovi svake materije. Priroda kemijskih veza određuje mnoga molekularna svojstva.
Elektroni putuju u ljuskama oko atomskih jezgri. Atomi su najstabilniji kada su njihove elektronske ljuske popunjene ili dopola. Kovalentne veze nastaju kada jedan ili više elektrona dijele atomi. Elektron kruži bliže elektronegativnijem atomu. Iako se elektron dijeli u kovalentnim vezama, cijela molekularna struktura je jača.
U ionskim vezama elektronegativna razlika između dva ili više atoma je toliko velika da se elektron odvaja od najmanjeg elektronegativnog atoma. Ove veze su polarne, poput sićušnih magneta. Mogu se razdvojiti u vodi ili drugim otapalima u dva ili više odvojenih iona.
Godine 1934. američki znanstvenik Robert S. Muliken predložio je da se elektronegativnost mjeri kao polovica razlike između energije ionizacije (IE) i afiniteta elektrona (EA). IE je energija potrebna za uklanjanje elektrona iz atoma, a EA je energija koja se oslobađa kada atom dobije elektron. Njegova ljestvica nije prihvaćena jer je u to vrijeme bilo teško izmjeriti afinitet prema elektronima.
Drugi američki znanstvenik, Linus Pauling, razvio je raniju ljestvicu temeljenu na relativnoj snazi kemijskih veza. Fluor, najelektronegativniji atom, dobio je elektronegativnost od 4.0. Litiju, na suprotnoj strani periodnog sustava, dodijeljena je vrijednost 1.0. Cezij je s vrijednošću 0.7 ispod litija. Općenito, elektronegativnost raste s lijeva na desno preko periodnog sustava. Smanjuje se od vrha do dna.
Paulingova ljestvica daje dobru mjeru vrste atoma veze koja će se formirati. Elektronegativna razlika između dva atoma nemetala je mala; tako nastaju kovalentne veze. Primjer je ugljik-dušik (CN veza) u piridinu (C5H5N). Ugljik ima elektronegativnost 2.5; dušik je 3.0; a razlika je 0.5.
Nemetal i atom metala tvore ionsku vezu zbog velike elektronegativne razlike. Kalijev klorid je primjer (KCl). Kalij ima vrijednost 0.8; klorid ima vrijednost 3.0; a razlika je 2.2.