Na temeljnoj razini, elektronička tipkovnica je uređaj s klavirskim tipkama koji proizvodi glazbu koristeći električnu energiju za napajanje. Neki rade koristeći prilično primitivne tehnike koje uključuju modulaciju zvučnih valova, dok drugi koriste zvučne uzorke. Ovi instrumenti se koriste u popularnoj glazbi u mnoge različite svrhe, uključujući njihovu sposobnost oponašanja zvukova tradicionalnih instrumenata i za njihove vlastite jedinstvene zvučne mogućnosti.
Instrumenti s elektroničkom tipkovnicom postoje mnogo dulje nego što mnogi ljudi mogu shvatiti. Prvi poznati uređaj stvoren je kasnih 1700-ih, što je prije nego što se električna energija naširoko koristila za mnoge primjene. Djelovao je tako što je proizvodio statički elektricitet koji je stvarao vibracije u ugođenim metalnim zvonima. Nakon toga su razvijeni mnogi uređaji, koji su postupno postajali sve sofisticiraniji. Tijekom kasnih 1800-ih i 1900-ih učinjeno je nekoliko napretka, a elektronička tipkovnica na kraju je postala dovoljno pristupačna da prosječna osoba može kupiti.
Mnogi instrumenti s elektroničkom tipkovnicom koriste modulaciju analognih elektroničkih zvukova za generiranje različitih tonova. Ti su zvukovi često dizajnirani da oponašaju prave instrumente. Oni nisu nužno realistični u svojoj mimici, ali mnogi glazbenici smatraju da su zvukovi koje proizvode zanimljivi ili korisni na svoj način. Drugi pristup je elektroničko hvatanje uzoraka stvarnih instrumenata i zatim reproduciranje tih zvukova kada se pritisnu tipke. Ovaj pristup često proizvodi realističnije zvukove i može biti poželjniji u nekim situacijama.
Elektroničke klavijature mogu koristiti digitalno sučelje glazbenih instrumenata (MIDI) kako bi proširile svoju funkcionalnost. To u osnovi pruža način za digitalno formatiranje glazbenih informacija. Jednostavno rečeno, to znači da glazbeni instrumenti mogu univerzalno međusobno komunicirati koristeći digitalni jezik koji predstavlja note, dinamiku i zavoje. Elektronska tipkovnica može koristiti MIDI za povezivanje s računalom i upravljanje uzorcima zvuka koje je dodao korisnik, ili se također može koristiti za stvaranje glazbenih skladbi u digitalnom obliku.
Do neke mjere, postojala je stigma protiv korištenja instrumenata s elektroničkom klavijaturom u popularnoj glazbi, ali s vremenom se to smanjilo. Neki glazbenici ne vole sintetiziranu kvalitetu zvukova koje stvaraju neke klavijature. Drugi smatraju da glazba proizvedena elektroničkim ili digitalnim tehnikama zvuči lažno ili da joj nedostaje “duša”. S druge strane, određene vrste glazbenika prihvatile su elektronički zvuk i fleksibilnost koje ti instrumenti pružaju, a čitavi glazbeni žanrovi su izrasli iz njihove uporabe ili su bili pod utjecajem zvučnih mogućnosti koje pružaju.