Enzimski imunosorbentni test (ELISA) uobičajen je test koji se koristi u imunologiji za otkrivanje antigena ili antitijela. Antigeni izazivaju reakciju imunološkog sustava – drugim riječima, uzrokuju bolesti. ELISA se koristi za otkrivanje mnogih bakterijskih i virusnih antigena, uključujući virus humane imunodeficijencije (HIV), malariju, koleru, ospice i zaušnjake. Za otkrivanje antitijela na ove i mnoge druge patogene može se koristiti nešto drugačiji ELISA protokol. ELISA protokol je postupak korak po korak za izvođenje specifične ELISA-e.
Iako se ELISA protokol neznatno razlikuje, ovisno o vrsti ELISA-e koja se provodi, osnovni koncept je isti za sve njih. ELISA ovisi o enzimskim antitijelima, koja se također nazivaju antiglobulinima. Signalna molekula pričvršćena na ove antiglobuline uzrokuje promjenu boje supstrata dodanog tijekom analize, ako je prisutan željeni antigen ili antitijelo. Količina prisutnog antigena ili antitijela proporcionalna je količini promjene boje, koja se može izmjeriti elektroničkim čitačem pločica.
Postoje tri glavne vrste ELISA. Izravna ELISA se obično koristi za otkrivanje antigena, a ne antitijela. Ovo je najjednostavniji ELISA protokol, jer se enzimsko protutijelo veže izravno na željeni antigen. Zatim se dodaje supstrat kako bi se odredila količina prisutnog antigena.
Neizravna ELISA se koristi za otkrivanje antitijela, dok se druga vrsta neizravne ELISA – nazvana sendvič ELISA – može koristiti za otkrivanje antigena. Sendvič ELISA protokol zahtijeva dva antitijela, nazvana antitijela za hvatanje i otkrivanje, da se vežu na željeni antigen. Doda se antiglobulin koji se veže na detekcijsko protutijelo i dodaje se supstrat. Neizravna ELISA slijedi sličan protokol, ali koristi antigen za hvatanje, a ne antitijelo za hvatanje kako bi se otkrilo željeno antitijelo.
Kompetitivna ELISA se često koristi za otkrivanje antigena prisutnih u niskim koncentracijama, jer je vrlo osjetljiva analiza. Za razliku od ostalih ELISA protokola, kompetitivna ELISA koristi enzimski vezan antigen umjesto antitijela i nešto drugačiju metodu kvantifikacije. U njemu se uzorak koji sadrži antigen koji treba otkriti i enzimski vezan antigen dodaju protutijelom, a dva antigena se natječu za mjesta vezanja antitijela. Kada se doda supstrat, promjena boje je veća, s većim omjerom vezanih enzimski vezanih antigena prema vezanim antigenima uzorka. To znači da se veća promjena boje otkriva pri nižim koncentracijama uzorka antigena, što ovu metodu čini tako osjetljivom.