Elitist je osoba koja vjeruje da društvo treba voditi odabrana skupina ljudi. U većini zapadnog svijeta, elitist bi bila osoba koja je favorizirala one s bogatstvom, moći, obrazovanjem i/ili intelektom u odnosu na „običnu osobu“ koja je više svakodnevnica. Elitistički također može značiti elitizam, a to je izraz koji postaje sve pežorativniji. Kada društvo ima elitne članove, često strukturirane na temelju bogatstva ili obrazovanja, mnogi ljudi mogu pripadati elitnoj ili odabranoj klasi, ali to ih ne čini nužno elitistima u negativnom smislu jer su mnogi ljudi u eliti prilično sposobni za empatiju prema ljudi nisu tako privilegirani kao oni sami.
Posljednjih godina taj se izraz koristi na mnogo labavije, a ljudi (osobito političari) koji su imali pristup bogatstvu, moći ili vrhunskom obrazovanju označeni su elitistima. Osnovna implikacija ovdje je da će svi ljudi koji pripadaju višim slojevima društva diskriminirati druge klase i nikako ne mogu razumjeti ili zauzeti populistički pogled na stvari. Stoga se smatra političkom smrću ako se na političara lijepi etiketa elitizma, budući da većina ljudi koji čine biračko stanovništvo nisu članovi elitnih skupina.
Izraz elitist, sa sinonimima poput snob ili opisima poput “biti u tornju od slonovače”, tada je u biti negativan. Nema sumnje da su pravi elitisti odvojeni od prosječne osobe i prakticiraju oblik diskriminacije. Na mjestima poput Sjedinjenih Država gdje postoji raznolika rasna populacija, također se sugerira da je izraz elitist šifra za pojmove poput rasista.
Ipak je iskorak pretpostaviti da će osoba iz elitnih klasa uvijek preferirati svoju klasu i da svoje interese u toj klasi stavlja iznad svega. Na predsjedničkim izborima 2008. taj su izraz koristila oba glavna stranačka kandidata kako bi svoju oporbu pokušali definirati kao elitističku. Ipak, “dokazi” za optužbe o elitizmu uključivali su stvari kao što su ukazivanje na bogatstvo i privilegije, davanje prednosti Starbucks® latteu u odnosu na običnu šalicu Joea i utvrđivanje da obrazovanje na koledžu Ivy League automatski vodi do elitizma. To su bile optužbe s najmanjim djelićima dokaza s obzirom na želju svakog kandidata da se proglasi populistom.
Postoji i linija argumenata koja dolazi od stanovništva o tome je li član elitne klase prikladniji za vođenje prema prirodi svojih dokaza o uspjehu. Ne bi li prvorazredno obrazovanje ili stjecanje materijalnog bogatstva sugerirali neke sposobnosti koje možda ne bi dokazao netko s nižim obrazovanjem ili nižim socio-ekonomskim statusom? O tome se često raspravlja o tome je li korisno za stanovništvo birati vođe iz elite ili potresti stvari birajući one koji svoje korijene vuku iz pučanskog podrijetla.