Emir je u početku značio zapovjednik ili vođu i koristio se na Bliskom istoku i sjevernoj Africi, prvenstveno u arapskim zemljama, za označavanje vojnih zapovjednika. Pojam je preuzet od arapske riječi amr, što je glagol koji se može definirati kao zapovijedati. Francuzi su prvi preuzeli termin iz arapskog jezika, a odatle su Englezi počeli koristiti taj termin krajem 16. stoljeća. Riječ admiral je pokvarena riječ emir.
Kroz arapsku povijest mijenjalo se ono što čini emir. Premda su emiri prvo bili poglavari ili zapovjednici vojski, neke od manjih arapskih zemalja počele su koristiti taj izraz za vođu. Ovaj izraz se razlikuje od halifa, za kojeg neke islamske grupe smatraju da je poglavar svih arapskih naroda, a također i poglavar islamske religije.
Osim toga, princ se može zvati emirom, kao i vođa hodočašća u Meku, emir hadž. Titula se može dati starijim članovima zajednice, a ponekad i vjerskim vođama ili se može odnositi na pripadnika arapskog plemstva. Bio je to naslov koji se povremeno primjenjivao na proroka Muhameda.
Trenutno postoji nekoliko zemalja u kojima se vladari nazivaju ovim izrazom. U Kuvajtu su se prije vladari nazivali šeicima, ali sada se prikladnije nazivaju emirima, a svaka zemlja kojom vlada emir naziva se emiratom. Katar također imenuje njihove vođe kao emire.
Ujedinjeni Arapski Emirati nezavisna su federacija od sedam emirata, a svaki emir vodi emir. Iako vlada također ima predsjednika, svaki od emira djeluje kao vođa vlastitog emirata. Federalno nacionalno vijeće sastavljeno od predstavnika iz svakog emirata prihvaća ili odbija nove zakone i stvara ili mijenja postojeće zakone, funkcionirajući kao bitna ravnoteža za vodstvo predsjednika.
Termin se trenutno ne koristi dosljedno ili na isti način u cijelom arapskom svijetu. Dok vođe Kuvajta mogu biti emiri, ime se također može koristiti kao ime. Emir ili Amir su oba uobičajena arapska imena. Neke slavenske zemlje također koriste riječ za ime, Emira, što znači princeza, a može se koristiti i kao ime za djevojčice.