Emocionalna retardacija se odnosi na usporeni ili stagnirajući razvoj emocija. Nekoliko simptoma karakterizira ovu vrstu razvojnog poremećaja, uključujući nedostatak suptilnih ili složenih emocija te smanjeni kapacitet ili nemogućnost doživljavanja empatičnih emocija. Budući da je često simptomatično za temeljno mentalno ili fiziološko stanje, pažljiva procjena psihologa ili neurologa često je opravdana ako se pojave simptomi.
Ljudi koji pate od emocionalne retardacije općenito imaju poteškoća s doživljavanjem emocija ili izražavanjem svojih emocija. Često zaostajanje u razvoju kod osoba s ovim stanjem otežava ili onemogućuje pacijentima učenje i sazrijevanje kroz emocionalna iskustva, što dovodi do stagnirane razine emocionalnog rasta. Pacijenti možda neće moći u potpunosti objasniti, doživjeti ili izraziti ono što neki psiholozi nazivaju “suptilnim” ili “složenim” emocijama, poput suosjećanja ili brige.
U nekim slučajevima, pacijenti ne razviju u potpunosti sposobnost zapažanja i reagiranja na društvene znakove, te mogu imati poteškoća u interakciji u grupi ili u razgovorima jedan na jedan. Ovaj aspekt može biti istodoban s poremećajima socijalnog učenja, kao što je autizam, koji nekim pacijentima može otežati sklapanje prijateljstva ili uspostavljanje odnosa. Ostali simptomi koji mogu biti prisutni kod emocionalne retardacije uključuju promjene raspoloženja, visoku anksioznost, depresiju, napade panike i poremećaje samopoštovanja ili tjelesne slike.
Emocionalna retardacija je općenito simptom, a ne poremećaj sam po sebi. Može biti karakterističan za desetke različitih mentalnih poremećaja, uključujući shizofreniju, bipolarni poremećaj i poremećaje osobnosti. Može doći zajedno s poremećajima mentalnog ili tjelesnog razvoja, ili može postojati prvenstveno sam po sebi. Budući da je raspon mogućih uzroka tako ogroman, može biti vrlo teško identificirati uzrok ili odgovorne čimbenike, a gotovo nemoguće bez stručne pomoći. Čak i uz pomoć psihologa i neurologa, pacijenti mogu proći kroz dugo i dugo dijagnostičko razdoblje prije nego što se utvrdi točan uzrok, a čak i tada se ne može jamčiti potpuno objašnjenje.
Osim mentalnih i emocionalnih poremećaja, drugi mogući uzroci problema s emocionalnim razvojem uključuju ekstremne tjelesne ili emocionalne traume. Pacijenti koji dožive traumatičan događaj, kao što je seksualno zlostavljanje, ozbiljna nesreća ili životno opasna situacija, mogu razviti emocionalne poremećaje koji se mogu manifestirati kao emocionalna retardacija. Dok traumatično podrijetlo može biti češće u emocionalnim poremećajima u djece i adolescenata, trauma također može uzrokovati ozbiljne emocionalne probleme kod odraslih. I djeca i odrasli koji pokazuju simptome emocionalne retardacije nakon traume mogu imati koristi od psihološke procjene i liječenja.
Iako problemi emocionalnog razvoja mogu uzrokovati značajne izazove u životima pacijenata i njihovih obitelji, situacija je često daleko od beznadne. Nakon ispravnog postavljanja dijagnoze, pacijent može početi učiti više o upravljanju i izgledima svog stanja, radeći s liječnicima i terapeutima na osmišljavanju strategija upravljanja. Pacijenti s emocionalnom retardacijom često imaju sposobnost živjeti pun, uspješan i sretan život, čak i ako se simptomi nastave.