Emocionalni kvocijent (EQ), također nazvan kvocijent emocionalne inteligencije, mjera je sposobnosti osobe da prati svoje emocije, da se nosi s pritiscima i zahtjevima te kontrolira svoje misli i postupke. Sposobnost procjene i utjecaja na situacije i odnose s drugim ljudima također igra ulogu u emocionalnoj inteligenciji. Ovo mjerenje treba biti alat koji je sličan kvocijentu inteligencije (IQ), koji je mjera intelekta osobe. Postoji mnogo rasprava oko legitimnosti EQ, međutim, prvenstveno zato što ne postoji standard mjerenja.
Povijest
Iako se istraživanje ovog koncepta provodilo barem od 1800-ih, pojmovi “emocionalni kvocijent” i “emocionalna inteligencija” nisu postali popularni sve do 1980-ih, kada su psiholozi Peter Salovey s Yalea i John Mayer sa Sveučilišta New Hampshire počeli provoditi istražiti to. Koncept je dodatno popularizirao Daniel Goleman, još jedan cijenjeni psiholog koji je napisao mnoge knjige na tu temu i bio supredsjedatelj Konzorcija za istraživanje emocionalne inteligencije u organizacijama. Iako ovi i mnogi drugi stručnjaci za psihologiju mjere emocionalne inteligencije promatraju kao znanstveno vrijedne studije društvenog ponašanja i odnosa, znanost koja stoji iza ovih mjerenja često je dovedena u pitanje.
Mjerenje
EQ osobe može se izmjeriti pomoću bilo koje od različitih procjena, uključujući onu koju su razvili Salovey i Mayer. Neke procjene koriste samozadane odgovore, a druge se temelje na odgovorima kolega. Iako bi jedan test mogao dati određeni uvid u nečiju osobnost i psihološki sastav, otkrivanje prave vrijednosti EQ-a i njegovog odnosa i utjecaja na život osobe moglo bi potrajati godinama i više studija.
Koristi
Mjerenja kvocijenata emocionalne inteligencije ljudi koriste se u mnogim okruženjima. Ideja je vrlo popularna u korporativnom svijetu, gdje mnoge tvrtke koriste EQ testove kako bi pomogli svojim zaposlenicima da odrede i izmjere svoje emocionalne odgovore na različite situacije. Većina takvih testova provodi se s idejom da se ovaj čimbenik može modificirati ili povećati, ali postoji spor oko toga je li emocionalna inteligencija osobe nešto s čim je rođena ili se može promijeniti.
primjena
Provedene su studije o mogućim načinima na koje visoki ili niski EQ mogu utjecati na sposobnosti osobe da djeluje pod pritiskom, rješava sukobe i nosi se s izazovima. Na primjer, netko tko ima nizak EQ mogao bi imati nedostatak samopouzdanja i biti pesimističan, što bi moglo utjecati na njegovu ili njezinu izvedbu pri obavljanju određenih zadataka. Ljudi koji nisu zagovornici tog koncepta vjeruju da su stvari kao što su povjerenje, samopoštovanje i stav jednostavno stvar osobnosti, koja se ne može mjeriti ili mijenjati. Druge studije povezuju ovo mjerenje s komunikacijskim vještinama i drugim društvenim vještinama koje ljudima nedostaju ili ih posjeduju.