Postoje dvije vrste endomorfina: endomorfin-1 i endomorfin-2. Obje su kemijske tvari koje se nalaze unutar stanica zvanih neuroni, koji su osnovni građevni blokovi mozga, živčanog sustava i leđne moždine. Endomorfini utječu na nekoliko fizičkih i mentalnih funkcija, na primjer na percepciju boli, reakcije na stres, te kardiovaskularne, respiratorne i probavne funkcije. Ove tvari su endogene, što znači da ih proizvodi samo tijelo, a također su i opioidni peptidi, što znači da specifično djeluju tako što se vežu na druge tvari zvane opioidni receptori koji se nalaze uglavnom u mozgu, leđnoj moždini i probavnom sustavu. Endomorfini su predmet mnogih istraživanja, a neki znanstvenici vjeruju da se mogu koristiti za razvoj različitih farmaceutskih lijekova, uključujući nove lijekove protiv bolova, tretmane za Alzheimerovu bolest i protuupalne lijekove.
Postoji nekoliko različitih endogenih opioidnih peptida, uključujući endomorfine, endorfine, dinorfine, enkefaline i beta-endorfine. U tijelu se različiti opioidni peptidi vežu na različite vrste opioidnih receptora. Postoje tri glavne vrste opioidnih receptora koji se nazivaju delta, kappa i mu receptori. Endomorfini se specifično vežu na mu receptore. Opioidne peptide znanstvenici su prvi otkrili 1970-ih, iako endomorfini nisu izolirani i identificirani u mozgu sisavaca tek kasnije.
Endomorfin-1 se nalazi u mnogim različitim područjima mozga, dok se endomorfin-2 nalazi prvenstveno u leđnoj moždini, slezeni i donjem moždanom deblu. Obje tvari utječu na središnji živčani sustav, što znači na mozak i leđnu moždinu, te na periferni živčani sustav, što znači na živce i živčane stanice u ostatku tijela. Znanstvene studije pokazuju da su endomorfini snažno povezani sa sposobnošću tijela da osjeti bol. To je potaknulo istraživanje usmjereno na razvoj novih vrsta analgetika, ili lijekova protiv bolova, na bazi endomorfina. Druga istraživanja usredotočila su se na učinke endomorfina na imunološki sustav, kao i na kardiovaskularne i gastrointestinalne funkcije.
Istraživanja su pokazala da endomorfini mogu biti korisni u razvoju novih lijekova. Na primjer, endomorfin-2 je pokazao obećanje kao mogući tretman za Alzheimerovu bolest, dok su neke studije pokazale da endomorfin-1 može smanjiti bol i upalu artritisa. Međutim, postoji nekoliko poteškoća s razvojem farmaceutskih lijekova koji koriste endomorfine, a sva medicinska istraživanja koja koriste te tvari su eksperimentalna i preliminarna. Poteškoće uključuju da endomorfini mogu uzrokovati ovisnost i ozbiljne probleme s disanjem. Nadalje, endomorfin-1 se brzo razgrađuje u krvotoku, smanjujući njegovu učinkovitost kao medicinskog tretmana.