Endotrahealna anestezija je oblik anestezije u kojoj se inhalacijski plinovi dovode izravno u dušnik pomoću endotrahealne cijevi. Sve dok se plinovi dovode kroz cijev, pacijent će ostati duboko bez svijesti i neosjetljiv na bol. Ova tehnika se široko koristi u svrhu držanja pacijenata bez svijesti u operaciji u tehnici poznatoj kao opća anestezija. Može ga prakticirati anesteziolog ili medicinska sestra anesteziolog.
Ova tehnika je dio obitelji anestetičkih metoda poznatih kao inhalacijska anestezija. U inhalacijskoj anesteziji, željeno stanje anestezije se inducira u bolesnika udahnutim plinovima. Osim endotrahealne anestezije, anesteziolozi mogu koristiti i anestetičke plinove koji se udišu kroz masku koja se nosi preko nosa i usta. Prednost postavljanja endotrahealne cijevi je ta što osigurava da pacijentov dišni put ostane siguran i da se lijekovi pouzdano isporučuju tijekom endotrahealne anestezije.
Postavljanje endotrahealne cijevi nije baš ugodan proces. Pacijentima se obično daju lijekovi koji će im pomoći da se opuste ako će se cijev postaviti dok su budni i svjesni, a anestezija se obično inducira brzodjelujućim ubrizganim lijekovima, a zatim održava korištenjem udahnutih plinova. Tijekom kirurškog zahvata anesteziolog prati temperaturu, broj otkucaja srca i disanje pacijenta te po potrebi prilagođava anesteziju kako bi pacijent bio dosljedno anesteziran.
Nakon završetka postupka, pacijent se može izvesti iz endotrahealne anestezije, a cijev se može ukloniti u procesu poznatom kao ekstubacija. To je obično popraćeno upotrebom analgetskih lijekova koji će pomoći pacijentu u suzbijanju boli povezane s operacijom. Iako pacijent ne osjeća bol dok je bez svijesti pod anestezijom, bol može postati izrazito intenzivna kako se pacijent počinje buditi.
Jedan rizik od endotrahealne anestezije je da može uzrokovati oštećenje pluća pacijenta. Nakon operacije, pacijenti se nadziru na bilo kakve znakove respiratornog distresa koji bi mogli ukazivati na problem s plućima. Također ih se često potiče da koriste uređaj poznat kao poticajni spirometar koji pacijentu omogućuje praćenje njegove ili njezine plućne funkcije dok vježba pluća kako bi im pomogao da se oporave od anestezije. Medicinska sestra obično će uputiti pacijenta o korištenju uređaja i može zabilježiti vrijednosti iz sesija spirometrije u pacijentov karton kako bi tim za post-kiruršku skrb mogao pratiti zdravlje pacijenta tijekom oporavka.