EOS memorija (Error correcting code-On-Single in-line memory modules memory) je vrsta računalnog memorijskog modula Random Access Memory (RAM) koji sadrži ugrađeni uređaj za provjeru grešaka. Ovo je pomalo kao da imate još jedan mali procesor smješten na samim RAM čipovima, čija je jedina odgovornost osiguravanje integriteta podataka koji se kreću u i iz RAM memorije računala. EOS memorija funkcionira tako što izračunava kontrolni zbroj za svaki bit podataka u memoriji. Usporedba poznatog važećeg kontrolnog zbroja s kontrolnim zbrojem kada podaci napuštaju EOS memoriju omogućuje memorijskim modulima da saznaju jesu li podaci oštećeni.
Središnja točka za razumijevanje funkcioniranja EOS memorije je kontrolni zbroj. Kontrolni zbroj je ili sedmobitni — za 32-bitne putove podataka — ili osam-bitni — za 64-bitne putove podataka — sekvenca provjere valjanosti koju generira EOS memorija kada se podaci prvi put primaju u memoriju. Generira se na temelju binarnog slijeda u bajtovima podataka, stvarajući jedinstveni niz znakova koji predstavljaju taj određeni dio podataka.
Sve dok se podaci nalaze u EOS memoriji, vrijednost kontrolnog zbroja pohranjuje se uz nju. EOS memorija ga tamo drži sve dok program ili operativni sustav ne zatraži podatke. U tom trenutku regenerira kontrolni zbroj na temelju pohranjenih informacija, uspoređujući ga s poznatim važećim kontrolnim zbrojem. Ako se dvije vrijednosti podudaraju, memorijski modul zna da podaci nisu oštećeni tijekom pohrane. Ali ako to ne učine, memorijski modul zna da se nešto dogodilo s podacima.
Ako su podaci u memorijskom modulu oštećeni — drugim riječima, ako se kontrolni zbroji više ne podudaraju — memorijski modul može sam pokušati ispraviti podatke. EOS memorija je sposobna samostalno ispravljati pogreške od najviše jednog bita po riječi. Iako može otkriti greške veće od jednog bita, ne može ih sam ispraviti; u tom slučaju obično se generira poruka o pogrešci koja navodi da su podaci oštećeni i upozorava korisnika računala na mogući problem s hardverom ili softverom u sustavu.
Primarni nedostatak korištenja ove vrste memorije je taj što pohranjivanje vrijednosti kontrolnog zbroja zahtijeva malo dodatnih troškova u memorijskom modulu. To znači da kada pohranjuje, na primjer, jedan megabajt podataka u RAM, računalo zapravo sprema jedan megabajt plus vrijednost kontrolnog zbroja. Iako to u većini slučajeva ima minimalan utjecaj, to znači da se sa svakim novim bitom podataka – i svakim novim pohranjenim kontrolnim zbrojem –, količina dostupne RAM-a polako kanibalizira mehanizmom provjere grešaka.