Epidemiologija malarije je cjelina doprinosećih čimbenika koji, kada se gledaju u cjelini, definiraju prisutnost ove smrtonosne bolesti. Liječenje malarijske infekcije ovisi o njenoj vrsti i ozbiljnosti, kao io cjelokupnom zdravlju pojedinca. Epidemiologija malarije je takva da komplikacije mogu uključivati oslabljeno disanje, cerebralno oticanje i rašireno zatajenje organa.
Malarija je u biti parazitska bolest koja se najčešće prenosi ubodom zaraženog komarca. U tropskim i suptropskim regijama, sveprisutna priroda malarije zahtijeva proaktivne mjere za suzbijanje infestacije komaraca i sprječavanje prijenosa infekcije. Uloga komaraca u životnom ciklusu malarije ključna je za epidemiologiju malarije.
Kada komarac ugrize čovjeka s aktivnom malarijskom infekcijom, komarac postaje prijenosnik koji će sljedećem čovjeku kojeg ugrize dostaviti tragove krvi napunjene parazitima. Nakon što zaražena krv uđe u nečiji krvotok, može ili pasti u stanje mirovanja ili ostati aktivna i taložiti se u crvenim krvnim stanicama. Ako parazit miruje, zaražena osoba može godinama ostati asimptomatska, što znači da ne pokazuje nikakve uočljive znakove ili simptome.
Zbog epidemiologije malarije, jedina metoda za otkrivanje prisutnosti infekcije je analiza krvi. Rezultati vađenja krvi ne samo da će potvrditi ili odbaciti prisutnost malarije, već će također utvrditi vrstu i opseg infekcije. Vrsta krvnog panela koji se provodi odredit će koliko će vremena trebati da se dobiju rezultati testa, što može biti od manje od jednog sata do nekoliko dana.
Najistaknutiji simptomi povezani s epidemiologijom malarije su visoka temperatura, pretjerano znojenje i proljev. Pojedinci također obično pokazuju znakove nalik gripi, uključujući trajnu glavobolju, zimicu i malaksalost. Teške manifestacije malarijske infekcije često zahtijevaju mjere opreza kako bi se spriječile komplikacije, kao što je dehidracija.
Smatra se da su osobe s narušenim imunitetom, mala djeca i trudnice izložene najvećem riziku od ozbiljnih manifestacija malarijske infekcije. Oni koji puno putuju, posebno u područja za koja se zna da su žarišta malarije, često se upućuju da poduzmu proaktivne mjere kako bi smanjili rizik od izloženosti i infekcije. Budući da se malarija može prenijeti kongenitalno, trudnice koje putuju u područja s poznatom infekcijom ohrabruju se da budu posebno oprezne i uzimaju preventivne lijekove prema uputama.
Liječenje malarijske infekcije u potpunosti ovisi o vrsti i težini bolesti. Najčešći tretman uključuje primjenu antimalarijskih lijekova, kao što su kinin sulfat i klorokin. Testiranje krvi je ključno za određivanje ispravnog tijeka liječenja jer neki paraziti pokazuju otpornost na tradicionalne lijekove protiv malarije.