Epiglotis je anatomska struktura koja je dizajnirana da spriječi životinje da udišu hranu ili tekućinu dok jedu i gutaju. Možete ga zamisliti kao poklopac ili preklop koji pokriva dušnik, stvarajući brtvu koja ne dopušta da ništa osim zraka uđe u dušnik. Ova anatomska struktura je vrlo važna, jer bi bez nje organizam riskirao gušenje i kašljanje svaki put kada bi pokušao jesti.
Da se poslužimo analogijom koja vam je možda poznata, epiglotis je vrlo sličan WC dasci pričvršćenoj za korijen jezika. Tijekom normalnih aktivnosti, ostavlja se u podignutom položaju, dopuštajući zraku da slobodno struji u grkljan i dušnik. Međutim, kada organizam počne jesti, epiglotis se zatvara i prekriva otvor u dušniku. Kada organizam završi s gutanjem, klapna se ponovno podiže kako bi omogućila organizmu da diše.
Funkciju epiglotisa omogućuje činjenica da je napravljen od elastične hrskavice. Hrskavica je tipično vrlo kruta, ali elastično tkivo hrskavice sastoji se od sićušnih snopova iznimno elastičnih vlakana koja ga čine fleksibilnim i čvrstim. Kada je obloženo sluznim membranama, kao u slučaju ove strukture, elastično tkivo hrskavice je dovoljno mekano da stvori čvrsto brtvljenje i dovoljno kruto da izdrži djelovanje gutanja.
Pomicanje epiglotisa potaknuto je pomicanjem hioidne kosti tijekom gutanja, što znači da ga organizmi ne moraju učiti pomicati tijekom gutanja, jer se rađaju sa sposobnošću za to. Budući da struktura nije kontrolirana moždanom aktivnošću, ona također ne ovisi o živčanim signalima; u osnovi je poput mehaniziranog dijela koji ne zahtijeva pravo održavanje od strane korisnika.
Ponekad se epiglotis može upaliti, u situaciji poznatoj kao epiglotitis. Upala uzrokuje oticanje režnja, a to može biti vrlo opasno, jer natečeno tkivo može inhibirati disanje. Za takvu upalu potrebno je brzo liječenje kako bi se osiguralo da će pacijent moći disati, a u nekim slučajevima pacijent će možda morati biti intubiran kako bi se osigurao dišni put dok se ne riješi uzrok otekline.