Epizodno pamćenje je oblik pamćenja koji omogućuje nekome da se prisjeti događaja od osobne važnosti. Zajedno sa semantičkim pamćenjem, čini deklarativni dio dugoročnog pamćenja, dio pamćenja koji se bavi činjenicama i informacijama, kao enciklopedija u mozgu. Druga vrsta dugotrajnog pamćenja je proceduralna memorija, koja je dio mozga za upute.
Primarni kontrast između epizodnog i semantičkog pamćenja je da su epizodna sjećanja sjećanja koja se mogu eksplicitno opisati i navesti, dok se semantičko pamćenje bavi konceptima i idejama. Na primjer, pojam stola smješten je u semantičkoj memoriji, ali kada netko opisuje svoj kuhinjski stol, to je epizodno sjećanje. Proceduralna memorija također može stupiti u interakciju s deklarativnom memorijom, kao na primjer kada netko vozi automobil, koristeći proceduralno pamćenje da zapamti kako vozi, semantičku memoriju za definiranje automobila i epizodno pamćenje za prisjećanje specifičnih iskustava vožnje.
Epizodična sjećanja mogu se odnositi na opće ili specifične događaje, kao što je osjećaj voziti se vlakom ili određeni događaj koji se dogodio u vlaku. Također može uključivati činjenice, kao što su imena svjetskih lidera, i takozvana sjećanja na “bljeskalicu”, koja se formiraju tijekom razdoblja intenzivnih emocija. Klasičan primjer sjećanja na bljeskalicu iz 20. stoljeća je atentat na predsjednika Kennedyja, događaj kojeg su se živo sjećali ljudi koji su u to vrijeme bili živi.
Potrebno je samo jedno izlaganje kako bi se formiralo epizodno sjećanje, što je vjerojatno nešto što se razvilo rano u ljudskoj evoluciji, kako bi se ljudi naučili izbjegavati potencijalno smrtonosne pogreške. Na primjer, netko tko se kao dijete gotovo utopio će često razviti strah od vode kao odgovor na ovo jedno iskustvo. Ljudi se svakodnevno bave epizodnim učenjem, ali djeca često daju vrlo upečatljive primjere epizodnog učenja, budući da istražuju svijet koji im je prvenstveno nepoznat, pa stoga stalno imaju nova iskustva koja se pohranjuju u epizodno pamćenje.
Ovo područje dugoročnog pamćenja kritičan je dio identiteta. Ljudi su oblikovani događajima u kojima sudjeluju i s kojima su u interakciji, a gubitak epizodnih sjećanja može uzrokovati zbunjenost ili uznemirenost, budući da im nedostaje kontekst za njihov identitet. Neki istraživači sugeriraju da se epizodna memorija ponekad pretvara u semantičku memoriju tijekom vremena, pri čemu mozak spaja obitelj sličnih iskustava kako bi stvorio semantički koncept. Na primjer, različita sjećanja na različite opekline mogu se povezati u semantičku memoriju kako bi se osigurao koncept “vruće”, zajedno s informacijama o tome koje vrste stvari su obično vruće.