Hipnoza je vrsta terapijskog tretmana koji terapeuti koriste kako bi pomogli ljudima da uklone fobije i bol, kao i ovisnosti kao što su pušenje i prejedanje. Iako su ljudi skloni razmišljati o hipnozi u tradicionalnom formatu naredbi koje se daju dok je subjekt u transu, postoje i druge vrste hipnoze, uključujući ericksonovu hipnoterapiju. Ericksonovu hipnoterapiju ne treba miješati s izravnom hipnozom, tijekom koje terapeut kontrolira razmišljanje klijenta dajući izravne prijedloge koje klijent prihvaća bez pitanja ili otpora. Dok ericksonovski terapeut prenosi kratku priču, daju se prijedlozi koji rade u skladu s klijentovim vlastitim principima i sustavom uvjerenja. Klijent je ponekad stavljen u stanje nalik transu, ali također može biti jednostavno uključen u razgovor s terapeutom i čak ne zna da je zapravo hipnotiziran.
Radeći kroz suptilne razgovore i priče, ericksonovski se hipnoterapeut pridržava principa korištenja, gdje, za razliku od uvođenja novih uvjerenja i vrijednosti primatelju hipnoze, terapeut radi unutar subjektove vlastite osobne stvarnosti i vrijednosti koje su mu najvažnije ili nju. Na taj način osoba koja se hinotizira uči kako upotrijebiti ono što već posjeduje na sve nove načine koji joj pomažu. Ovaj oblik hipnoze osobito je koristan za one koji ne prihvaćaju tradicionalni proces hipnoterapije.
Dr. Ericksonov razvoj hipnoterapije proizašao je uglavnom iz njegovog iskustva s tragičnim okolnostima, naime njegove dijagnoze dječje paralize kao tinejdžera zbog koje je ostao bez mogućnosti hodanja ili govora. Njegova ograničenja utjecala su na njegovu metodu promatranja drugih i način na koji su komunicirali, a da zapravo ništa ne govore jedno drugome naglas. Pomažući mu da poveća kontrolu mišića, njegove su misli korištene na takav način da povremeno u sebi izazivaju trans i paraliza ga je na kraju potpuno napustila. Smatra se da su ta iskustva kasnije odigrala značajnu ulogu u razvoju određenih aspekata njegovih teorija.
Na razvoj određenih terapija kao što je neurolingvističko programiranje (NLP) uvelike su utjecale Ericksonove teorije i Ericksonova hipnoterapija. Neurolingvističko programiranje odnosi se na skupinu vještina koje koriste terapeuti i praktičari kako bi pomogli ljudima da dožive uspjeh u karijeri i osobnom životu. Primarna osnova NLP-a, koncept koji se često naziva modeliranjem, uključuje proučavanje uspješnih atributa nekog drugog, ponašanja odgovornih za postizanje željenih rezultata, a zatim ih primijeniti na vlastiti život. Klijent NLP-a zapravo usvaja specifične mentalne i fizičke obrasce drugih koji su dosljedno pokazivali uspješne rezultate, dok je Ericksonova hipnoterapija jedna posebna vještina koja se koristi unutar NLP procesa kako bi promjene bile trajne.