Vrsta formalnog ili akademskog rada, esej retoričke analize analizira tuđi rad, bilo pisani ili vizualni, na temelju nekoliko koncepata retorike. Ovi eseji ne samo da nastoje razumjeti kako autor implementira različite retoričke alate i tehnike kako bi ispunio svoju svrhu, već i koliko je autor učinkovit u tom cilju. Eseji retoričke analize često se dodijeljuju učenicima viših razreda srednjih škola ili studentima niže razine u nastojanju da ih pouče kako da kritički analiziraju tuđi rad.
Za razliku od mnogih drugih vrsta eseja, retoričke analize ne fokusiraju se prvenstveno na ono što dotični autor govori, već na to kako on ili ona to govori. Stoga, prilikom izrade eseja retoričke analize, pisac se ne smije usredotočiti na sadržaj djela koje se analizira, već na to kako se taj sadržaj predstavlja čitatelju ili gledatelju. Na primjer, ako se članak koji se analizira govori o pobačaju, je li članak za ili protiv legalizacije pobačaja nije bitno. Autor analize se umjesto toga mora usredotočiti na to kako autor članka predstavlja svoj slučaj, a ne na sam slučaj.
Obično, da bi to postigao, pisac sebi postavlja pitanja o djelu. Na primjer, kakvu vrstu činjenica iznosi autor? Čini li autor ikakve zablude ili neuspjehe u logičkom zaključivanju? Je li ton primjeren temi i publici? Nakon što pisac odgovori na ova pitanja, on ili ona tada mogu odrediti ne samo kako je autor pokušao dokazati svoju tvrdnju, već i ukupnu učinkovitost i pouzdanost djela.
Kao i većina formalnih eseja, esej retoričke analize sastoji se od uvoda, tijela i zaključka. Uvodi za ove eseje često ukratko sažimaju članak ili opisuju vizualne medije koji će se analizirati. Oni također mogu dati pozadinu o autoru ili kreatoru djela. Uvodi moraju uključivati izjavu o tezi, koja se obično nalazi na ili blizu kraja uvodnog odlomka, u kojoj se navodi što esej planira dokazati s obzirom na djelo koje analizira.
Tijelo eseja retoričke analize treba raditi na dokazivanju teze. Određivanje publike i svrhe djela koje se analizira često je prvi korak u ovim esejima. Nakon što se uspostave publika i svrha, pisci mogu uzeti u obzir korištenje retoričkih tehnika, kao što su ton, izbor riječi i korištenje primjera ili dokaza. Odlomci jakog tijela koristit će specifične primjere iz djela koje se analizira kako bi ilustrirali točke.
Kada je tijelo završeno, analiza je gotova tek nakon što se napiše zaključak. Snažan zaključak neće samo sažeti glavne točke eseja, već će koristiti taj sažetak da dokaže da je teza točna. Zaključci ovih eseja također obično pokazuju jesu li tehnike koje je autor koristio bile uistinu učinkovite.