Etička volja je dokument koji je osmišljen kako bi prenio vrijednosti, uvjerenja, moral i lekcije nečijoj djeci ili sljedbenicima. U određenom smislu, etička oporuka je poput posljednjeg pokojnikovog pisma koje daje dodatne savjete i razmišljanja o životu. U pravilu, etičke oporuke su privatne, a nisu namijenjene za javnu potrošnju, iako je nekoliko objavljeno, pa čak i poznato.
Čini se da je tradicija pisanja etičkih oporuka drevna; primjeri se mogu naći u Bibliji, a brojni članovi židovske zajednice pridavali su veliku vrijednost etičkoj volji tijekom srednjeg vijeka. Iako je ideja stvaranja etičke volje možda dosegla vrhunac u srednjovjekovnim danima, tradicija je opstala, a danas etičke oporuke poprimaju različite oblike i nisu samo za religiozne.
Organizacije koje promiču svjesnu smrt često potiču svoje članove da pišu etičke oporuke. Pogotovo za osobe u hospicijskoj skrbi, pisanje etičke oporuke može biti osnažujući čin, osiguravajući da neka uspomena ostane živa čak i nakon smrti pacijenta. Za mlade pacijente, posebno mlade roditelje, etička volja također može pomoći pacijentu da se nosi s nadolazećom smrću, stvarajući nasljeđe koje će cijeniti prijatelji i članovi obitelji.
Etičke oporuke ne moraju biti napisane. Ljudi mogu zatražiti, na primjer, da se ljudi okupe oko samrtne postelje ili da odvoje vrijeme da posjete budućeg pokojnika i razgovaraju. Etička oporuka se također može snimiti na video ili na vrpcu, uz zahtjev da se snimka pusti nakon smrti. Kao opće pravilo, etičke oporuke su odvojene od zakonskih oporuka, budući da ne zahtijevaju odvjetničku stručnost, iako ljudi mogu odlučiti dati svoje etičke oporuke svojim odvjetnicima da se pročitaju zajedno s posljednjom oporukom.
Etička oporuka može se napisati i revidirati u bilo kojem trenutku, a neki ljudi smatraju da im stvaranje etičke oporuke pomaže da razmišljaju o vlastitim vrijednostima i nadama za ljude oko sebe. Budući da su etičke oporuke osmišljene za čitanje nakon smrti, obično su vrlo iskrene i iskrene, a ponekad sadržaj može biti uznemirujući, iako ne mora biti.
U nekim obiteljima, etičke volje mogu se prenositi kroz generacije, stvarajući naslijeđe predaka koje spaja vrijednosti obitelji. Ove etičke oporuke mogu uključivati istinite priče, prispodobe i druge oblike mudrosti o kojima će ljudi razmišljati nakon smrti voljene osobe.