Euharistija se može odnositi ili na stvarne elemente biblijske Posljednje večere ili na moderni kršćanski ritual koji je obilježava. Sama riječ dolazi od grčke riječi za “dan zahvalnosti”. Katolici i neke protestantske denominacije koriste “euharistiju” naizmjenično s “misom” kako bi opisali svoje nedjeljne jutarnje pričesti. Druge protestantske denominacije mogu opisati euharistijsku ceremoniju kao “Večeru Gospodnju”, “Veliku zahvalnost” ili “Svetu pričest”.
Kada je Isus Krist okupio svoje učenike za posljednji obrok tijekom Pashe, upotrijebio je uobičajene elemente kruha i vina da ilustrira jednu poantu. Dok su učenici konzumirali dio kruha, Isus im je rekao da zapravo jedu Njegovo tijelo, barem u duhovnom smislu. Zajedničko vino predstavljalo bi Njegovu krv, koja će uskoro biti prolivena kao iskupljenje za čovjekove grijehe. Ti elementi kruha i vina, uz prisnu komunikaciju između vjernika i Boga, činili su temelj euharistijskog obreda.
Moderne kršćanske denominacije imaju različita mišljenja o ovom ritualu. Euharistija se smatra bitnim sakramentom za rimokatolike i sljedbenike istočnog pravoslavlja. Neki vjeruju da se fizički kruh i vino mistično pretvaraju u stvarnu krv i tijelo Isusa Krista. Ovaj doslovni prijevod rituala naziva se transupstancijacija. Iako kruh i vino ne mijenjaju svoj vanjski izgled, vjeruje se da svećenički blagoslov uvlači pravu Kristovu bit u elemente.
Postoje protestantske crkve koje podupiru ideju da Euharistija nasljeđuje neke duhovne kvalitete, ali te su kvalitete više simbolične nego doslovne. Kršćane svih denominacija potiče se da preispitaju svoje duhovno zdravlje tijekom Gospodnje večere. Određene denominacije vjeruju da bi sudionici ceremonije trebali sudjelovati u elementima samo ako su razvili pravi odnos s Bogom. Euharistijski obred nije nešto što bi se trebalo shvaćati olako ili bez poštovanja.