Što je Euphony?

Eufonija je izraz koji se koristi za označavanje riječi ili fraze koja je ugodna po zvuku, posebno ona koja uključuje suglasnike i samoglasnike koji dobro funkcioniraju. To se obično oslanja na samoglasnike ili meke suglasnike, kao i na riječi koje su opuštajuće ili melodične prirode. Iako jedna riječ može biti eufonična sama po sebi, to se češće odnosi na stih ili odlomak iz pjesničkog ili proznog djela koji stvara sveukupni osjećaj ugodnosti. Za razliku od eufonije je kakofonija, koja se odnosi na niz zvukova koji su neugodni ili uznemirujući unutar riječi ili fraze.

Svrha eufonije u pisanom djelu je stvoriti dio koji je ugodan za uho, posebno za djela koja će se čitati naglas. Govori i poezija, koji se često govore gomili ili su namijenjeni za čitanje naglas, često imaju koristi od eufonije u njima. Vizualno, međutim, ovaj uređaj još uvijek može biti učinkovit, budući da mnogi ljudi čuju riječi u svojim mislima dok ih čitaju, replicirajući učinak tih riječi. Iako je fokus eufonije obično na zvukovima koji se stvaraju unutar riječi, čak je i značenje tih riječi važno, pa cijeli odlomak pomaže u stvaranju osjećaja lakoće.

Različite riječi i zvukovi mogu stvoriti eufoniju, iako se samoglasnici obično smatraju umirujućima od suglasnika. Mekši suglasnici, poput “w” i “s” mogu biti opuštajući i ugodni za uho, dok se zvukovi poput “k” i “t” obično smatraju tvrđima i manje ugodnima. Fraza koja stvara osjećaj eufonije bila bi nešto poput: “Susurrus ptica pjevica ispjevao ih je pod mjesečinom u vrtu prekrivenom mahovinom.” U ovom primjeru postoji mnogo samoglasnika i mekih suglasnika poput “s” i “th” koji rade sa značenjem riječi kako bi izazvali umirujući osjećaj.

Kakofonija je suprotnost eufoniji i stvaranje je zvukova unutar riječi ili fraza koji su neugodni i grubi. Kada se to dogodi slučajno, obično se smatra greškom ili znakom lošeg pisanja, jer je rezultat osjećaj nelagode ili uznemirenosti u umu slušatelja. U pjesničkim i proznim djelima, međutim, kakofonija se može koristiti namjerno, kao način da se dio izdvoji od ostalih i da se istakne, pogotovo ako je namijenjena prenošenju neugodnih ideja. Primjer za to može biti fraza poput: “Visoke i snažne, visoke planine stajale su u daljini, iza napuknutog i opečenog deserta.”