Euroček, koji se također naziva i “Eurocheque”, alternativa je putničkom čeku – komad papira koji se može zamijeniti za iznos koji on navede. Izgledom i funkcijom sličan je putničkim čekovima Sjeverne Amerike i prihvaćaju ga banke s grbom Europske unije. Ova vrsta čeka može se ispisati u različitim valutama i prihvaća se preko europskih granica. Novac koji zastupa Eurochecks smatra se sigurnim jer se može povratiti čak i ako je sam ček ukraden ili izgubljen. Iako je Eurocheck bio vrlo popularan od ranih 1970-ih do kasnih 1990-ih, od 2002. više se ne izdaje niti je široko prihvaćen.
Nekoliko je razloga zašto je Eurocheck prestao koristiti. Prvo, obrada ovih čekova bila je skupa za banke u usporedbi s drugim oblicima plaćanja, kao što je debitna kartica. Osim toga, prijevara je bila ozbiljan problem koji je koštao i trgovce i banke. Kada je prvi put uveden, Eurocheck se naširoko koristio, nadoknađujući i troškove prijevare i obrade. Međutim, na kraju je upotreba ove vrste čeka ozbiljno opala jer su ljudi počeli plaćati kreditnom karticom ili gotovinom podizanom s bankomata (bankomata).
Čekovna jamstvena kartica često je pratila Eurocheck. Ova je kartica u osnovi bila kratki akreditiv, dokument financijske institucije u kojem se navodi da su spremni posuditi novac toj osobi ako njihova kupnja premašuje iznos dostupan na računu. Euročekovi obično nisu bili prihvaćeni ako pojedinac nije imao karticu za jamstvo čeka. Godine 2002. ova jamstvena kartica više se nije smatrala valjanom, a Eurocheque International, zadruga, spojila se s Mastercardom. Spojene tvrtke objavile su Maestro karticu, međunarodno prihvaćenu debitnu karticu koja se često smatra nasljednicom Eurochecksa i kartice jamstva za čekove.
Izvorno uvedeni za međunarodnu upotrebu od strane putnika, Eurochecks su brzo prihvaćeni i za domaću upotrebu. Zapravo, manje od pet posto euročekova korišteno je za međunarodna plaćanja. Na kraju popularnosti Eurochecka, gotovo 50 zemalja prihvatilo je ovaj oblik plaćanja, a oko dvadesetak zemalja izdalo je Eurocheckove. Suprotno uvriježenom mišljenju, euročekovi nisu povezani s eurodolarom. I sličnost imena i činjenica da su Eurochekovi ukinuti istog dana kada je uvedena eurovaluta čista je slučajnost.
Eurocheck je uvelike izašao iz upotrebe, ali se još uvijek može naći u optjecaju. Tvrtke poput Mastercarda upozoravaju da ne prihvaćaju euročekove od stranaca, jer više nemaju potporu financijskih institucija ako korisnik nema dovoljno novca na svom računu. Zbog rizika od neplaćanja, Euročekovi bi se trebali prihvatiti kao plaćanje samo kada je kupac dobro poznat, pa čak i tada, u posebnim okolnostima.