Počevši od 2000. godine, sve zemlje Europske unije bile su obvezne sudjelovati u sustavu automatizirane identifikacije otiska prsta poznatom kao “EURODAC” za praćenje i identifikaciju tražitelja azila i onih koji su ilegalno prešli granice. Termin EURODAC potječe od izraza “Europska daktiloskopija”, što u osnovi znači uzimanje otisaka prstiju. Sustav zahtijeva od svih država članica Europske unije da na graničnim prijelazima uzimaju otiske prstiju određenim klasama ljudi. Ti otisci prstiju moraju se, zajedno s određenim identifikacijskim podacima, poslati u centraliziranu europsku bazu podataka. Tu bazu podataka održava Europski nadzornik za zaštitu podataka, koji postavlja pravila za duljinu pohrane i sigurnost podataka.
Jedan od primarnih ciljeva sustava EURODAC je pojednostavljenje podataka o imigraciji između zemalja te promicanje brzih i učinkovitih pretraživanja vezanih uz useljavanje. Europska unija je veliko tijelo s mnogo zemalja članica. Učiniti podatke prikupljene u jednoj od tih zemalja dostupnim državnim službenicima u drugoj može biti izazovno. Sustav EURODAC mogao bi smanjiti taj izazov barem za imigraciju.
EURODAC zahtijeva od svake države članice da uzme otiske prstiju svakoj osobi starijoj od 14 godina koja traži azil unutar granica njezine zemlje. Otisci prstiju također se moraju uzeti za osobe starije od 14 godina za koje se utvrdi da su ilegalno prešle granicu ili za koje se utvrdi da ilegalno žive u zemlji. Otisci prstiju moraju se digitalno poslati u “središnju jedinicu” EU-a, smještenu u uredu Europskog nadzornika za zaštitu podataka (EDPS). Uz digitalno skeniranje otisaka prstiju, evidencija uključuje i državu EU u kojoj je otisak uzet, spol osobe, mjesto i datum podnošenja zahtjeva za azil ili optužbe za ilegalno useljavanje, datume prikupljanja i prijenosa te referentni broj.
Sve države članice Europske unije moraju se pridržavati mandata prijenosa i pohrane otisaka prstiju. Međutim, druge europske zemlje mogu izabrati dobrovoljno sudjelovanje. Time se stvara centralizirana baza podataka koja se može koristiti na cijelom europskom kontinentu.
EDPS čuva sve evidencije u središnjoj jedinici do deset godina i omogućuje pretraživanje podataka bilo kojem imigrantskom agentu EU-a. Kada otisak prsta uđe u središnju jedinicu koji odgovara otisku prsta koji je već tamo, upozorenje se odmah šalje službenicima za imigraciju. Ideja je brzo identificirati osobe koje su prethodno podnijele zahtjev za azil u drugim zemljama EU-a ili za koje je ranije otkriveno da ilegalno prelaze druge granice EU-a. Na taj je način uzimanje otisaka prstiju postalo jedna od najistaknutijih forenzičkih tehnika EU-a za pojednostavljenje useljavanja. Evidencija se uništava dvije godine nakon što osoba dobije državljanstvo EU ili dobije boravišnu dozvolu; inače se uništavaju nakon 10 godina.
Sustav EURODAC bio je predmetom određenih kontroverzi, posebno među zagovornicima privatnosti. Zagovornici privatnosti tvrde da pohranjivanje i označavanje otisaka prstiju imigranata narušava osobnu privatnost tih imigranata i može dovesti do nepravednog i nepotrebno oštrog postupanja na graničnim prijelazima. EDPS je sa svoje strane obećao najveću pažnju u prikupljanju i zaštiti svih informacija. EDPS je također uspostavio sustav u kojem se pojedinci mogu prijaviti kako bi vidjeli informacije o njima. EDPS je odgovoran Europskom parlamentu i Vijeću Europske unije.