Europska unija, ili EU, zajednički je napor između 27 europskih zemalja kako bi se formirala uzajamno korisna gospodarska i politička zajednica. Od 1993. EU radi na povećanju gospodarstva i širenju napretka ljudskih prava diljem svijeta. Ciljevi regije uključuju ujedinjenje Europe prema zajedničkim ciljevima i pružanje pomoći zemljama u razvoju.
Nakon Drugog svjetskog rata, Europa je bila rascjepkano područje, podijeljeno političkim i kulturnim razlikama. Nekoliko pokušaja promoviranja regionalnog upravljačkog tijela imalo je različit uspjeh, uključujući Europsku zajednicu za ugljen i čelik i Europsku zajednicu. Zbog ideoloških i političkih razlika u moći između zapadne i istočne Europe, prava zajednica nije se mogla formirati tek nakon završetka Hladnog rata.
Godine 1992. zemlje članice potpisale su Ugovor iz Maastrichta, čime je Europska unija stupila na snagu. Ugovorom su navedena tri stupa unije: Europske zajednice, Zajednička vanjska i sigurnosna politika te Pravosuđe i unutarnji poslovi. Ugovor je također sadržavao odredbe za primanje mnogih nacija istočne Europe. Ugovor iz Nice 2001. dodatno je proširio odredbe za nove nacije.
Da bi postala članica Europske unije, nacija mora biti u skladu s nizom standarda koji se nazivaju Kopenhaški kriteriji. Ovi detalji o zemljopisnim i političkim potrebama za zemlje članice. Uključeni standardi diktiraju zakone o ljudskim pravima, demokraciju, zakon o zaštiti manjina i tržišno gospodarstvo. Od 2008. godine, tri su države kandidati koji se provjeravaju: Turska, Hrvatska i Republika Makedonija. Nekoliko drugih nacija identificirano je kao potencijalni kandidati za budući prijem, uključujući Albaniju i Srbiju.
Jedno od najvećih postignuća Europske unije je uspostava jedinstvenog tržišnog gospodarstva. Između zemalja članica trgovina je uglavnom neograničena. Dok nacije imaju zasebne zakone o oporezivanju i trgovinskim standardima, članice EU pristaju na osnovne zakone o trgovini između svojih zemalja. Gotovo svi proizvodi koje je stvorila jedna nacija legalni su za trgovinu u svim drugim zemljama.
Većina zemalja koje pripadaju EU usvojile su zajedničku valutu, nazvanu euro. Euro je pod nadzorom Europske središnje banke, u nastojanju da promovira sva gospodarstva koja uključuju korištenje valute. Od 2008. godine 15 nacija koristi euro, zajednički nazvan eurozona. Ostale članice EU moraju ispuniti posebne financijske i ekonomske standarde prije nego što im se dopusti da usvoje valutu. Slovenija je bila prva od zemalja iz ekspanzije 2004. koja je ispunila kriterije za euro.
Osim povećanja ekonomske stabilnosti, Europska unija postavlja politiku članica o nizu društvenih i političkih pitanja. Poljoprivreda, energetska politika, antiteroristički napori, pitanja okoliša i obrazovanje su među ozbiljnim područjima koja pokrivaju različiti odbori EU. Cilj EU-a za stvaranje susjedske zajednice naroda još je u povojima, ali mjerljivi učinci već su očiti u gospodarskom i društvenom području.