Eutopija je homofon utopije, koji izražava ideju savršenog ljudskog postojanja. Rijetko korištena izvan akademskih krugova, ova riječ kombinira grčki prefiks eu koji znači dobar, sretan ili ugodan, s grčkim sufiksom topia, koji opisuje mjesto ili lokaliziranu regiju. Godine 1516. Thomas More upario je ovu riječ s drugom riječju, outopia, što znači “nema mjesta”, da bi skovao novi izraz, utopija. Dok se Moreov izraz koristi za opisivanje jednog od bilo kojeg broja idealističkih, izmišljenih političkih sustava, eutopija se jednostavno odnosi na mjesto sreće.
U kontekstu Moreova djela, ova riječ predstavlja ugodno stanje poretka koje nosi potencijal postojanja u prirodi. Za razliku od utopije, u pjesmi koju je izradio jedan od Moreovih izmišljenih likova, pojam je u Moreovom djelu opisan kao “mjesto sreće”. Dakle, osim što je sretna regija, ovo mjesto je također oslobođeno stega vanopije. Stoga, mogućnost da se to može postići u prirodnim uvjetima snažno sugerira More.
Nadalje, More je ojačao ideje sadržane u svojoj knjizi razlikovanjem od idealističke filozofije Platona, koji je napisao političko remek djelo Republika gotovo 2,000 godina ranije. More uspostavlja eutopiju kao prirodno dostižno okruženje, prihvatljivije za tvrdnje materijalističke filozofije nego one idealizma.
Kratko aludirajući na eutopiju kao zavidan poredak koji se može pojaviti u ljudskoj povijesti, More zapravo pokušava naglasiti činjenicu da je njegov koncept utopije koji je sam stvorio apsolutno izmišljen. Ipak, More je izmislio ovu riječ i napisao knjigu o njoj kao način da napravi prikriveni komentar o europskom društvu u kojem je živio.
Svaki od ovih pojmova predmet je znanstvene analize u području akademske zajednice pod nazivom Utopijske studije. Znanstvenici razmatraju pitanja o tome kako se stanje potpunog zadovoljstva može pojaviti u društvu, te kako i zašto se ono može potkopati.
Srodni pojam, distopija, odnosi se na društvo u kojem prevladava bijeda. U Problemu ‘Flawed Utopia’, Lyman Tower Sargent navodi da je potpuno zadovoljstvo uvjet kojem ljudi moraju težiti kako ne bi postali plijen bijede. Stoga, bez obzira na to jesu li ovi privlačni ideali ostvarivi u prirodnim uvjetima, nedvojbeno je vrijedno težiti im.