EVDO je protokol za velike brzine bežičnog širokopojasnog pristupa. Također poznat kao EV-DO, 1xEvDO i 1xEV-DO, jedan je od nekoliko glavnih bežičnih podatkovnih standarda treće generacije (3G). Mobilni uređaji koji koriste EVDO tehnologiju mogu brzo učitavati i preuzimati podatke, a tehnologija je uvijek “uključena” kad god postoji signal s bežičnog tornja. Za razliku od WiFi® veze, uređaj s EVDO ne mora biti u blizini bežične pristupne točke; umjesto toga, mobitel može sam postati hotspot i dijeliti svoju internetsku vezu s drugim uređajima.
Službeno, naziv koji je za ovu tehnologiju definiralo Udruženje telekomunikacijske industrije je “CDMA2000, High Rate Packet Data Air Interface”. Akronim EVDO je skraćenica za “Evolution, Data Only” ili “Evolution, Data Optimized”, što je odraz činjenice da je to sljedeća evolucija ranije Code Division Multiple Access 2000 (CMDA2000) obitelji bežičnih proizvoda. EVDO standard razvijen je 1999. godine, ali je protokol od tada nadograđen kako bi se poboljšala njegova brzina.
3G i CDMA
3G je dizajniran za prijenos glasa i mobilnih podataka velike brzine ljudima u pokretu. Nekoliko konkurentskih tehnologija uključeno je u razvoj 3G mreža dok tehnološke tvrtke rade na najboljem načinu rješavanja sve veće potražnje za bežičnim uslugama diljem svijeta. Mnoge tvrtke koje su uložile u razvoj 3G mreža i tehnologije koriste pristup s višestrukim pristupom kodne podjele (CDMA), koji se pokazao vrlo učinkovitim u mrežama mobilnih telefona.
Najveća prepreka implementaciji brzih bežičnih mreža je nedostatak propusnosti, odnosno raspona iskoristivih frekvencija. Baš kao što se samo toliko radio postaja može stisnuti na FM kotačić, samo toliko podataka može se prenijeti preko dostupnog pojasa. Kako se opterećenje korisnika povećava, dostupne frekvencije se smanjuju, a korisnici mogu imati kašnjenja, ispuštene podatke i druge probleme. Stoga pružatelji usluga rade na pronalaženju načina za učinkovitije korištenje propusnosti bez žrtvovanja jasnoće i kvalitete za svoje korisnike.
Kako radi CDMA
CDMA koristi napredne matematičke tehnike kako bi omogućio da više bežičnih uređaja istovremeno odašilje na istoj radio frekvenciji. Svaki uređaj, kao što je mobitel, ima jedinstveni matematički potpis. Odašiljači primjenjuju ovaj potpis na izvorni signal i šalju modificiranu verziju. Prijemnik primjenjuje inverznu matematičku operaciju kako bi povratio izvorni signal.
Pojam “CDMA” koristi se i za općenito označavanje metode pristupa kanalu i za specifične tehnologije koje tu metodu koriste kao okosnicu za radijske prijenose. Namjerano značenje obično je jasno iz konteksta. CDMA2000, na primjer, je standard za rukovanje podacima koji koristi CDMA tehnologiju.
Kako EVDO radi
Tradicionalne bežične mreže stvaraju izravan put između uređaja za primanje i slanja, slično kao i tradicionalne telefonske mreže. EVDO umjesto toga razbija podatke u pojedinačne pakete, ista tehnika za rukovanje podacima koja se koristi na Internetu. Svaki paket se šalje neovisno o svim ostalim paketima. Time se štedi propusnost za korištenje drugim uređajima; kada, na primjer, nijedna strana u telefonskom pozivu ne govori, veza ne troši propusnost. Kada se pristupi internetskoj stranici, propusnost se ne koristi dok web-mjesto ne počne slati web stranicu.
Izvorni EVDO protokol, nazvan Revizija 0, ima teoretsku propusnost od 2.4 megabita u sekundi (Mbps). Ovo je jednako brzo kao i mnoge žičane DSL i kabelske širokopojasne veze koje su trenutno dostupne u Sjedinjenim Državama. Nadogradnja na reviziju A povećava brzinu na teoretskih 3.1 Mbps. Treća nadogradnja, na reviziju B, objavljena je u siječnju 2010., iako nije u potpunosti implementirana; Qualcomm, programer, predviđa brzinu preuzimanja do 14.7 Mbps u nekim situacijama.
Qualcomm je proizveo impresivne demonstracije EVDO mogućnosti. U jednom je održana video konferencija sa sudionikom koji je putovao u automobilu brzinom od 60 mph (96 km/h). Prijenos velikih količina podataka potrebnih za video konferencije veliki je izazov, osobito pri takvim brzinama. U drugoj demonstraciji, telefonski poziv upućen je iz metaka koji se kretao brzinom većom od 150 km/h.
UMTS i HSDPA
Najveći izazov za EVDO bio je Univerzalni mobilni telekomunikacijski sustav (UMTS). UMTS — koji je ponekad poznat po nazivu svog standarda radio sučelja, Wideband-CDMA (WCDMA) — koristi veće pojaseve za prijenos podataka. Ovaj pristup može biti manje osjetljiv na presretanje i ometanje od nekih drugih bežičnih tehnologija. Brzine prijenosa podataka su sporije nego kod EVDO, međutim, s brzinama do 2 Mbps.
HSDPA, što je skraćenica za High-Speed Downlink Packet Access, izgrađen je na WCDMA tehnologiji, ali s nizom značajnih promjena u načinu na koji se rukuje podacima. Ovaj protokol se smatra 3.5G ili poboljšanim 3G, korak iznad 3G, ali ne sasvim četvrta generacija. HSDPA dijeli jedan prijenosni kanal između više korisnika i planira prijenos podataka kako bi iskoristio najbolje moguće uvjete; to znači da se podaci mogu slati više korisnika u isto vrijeme. Potrošačima su obično dostupne različite brzinske verzije HSDPA, s brzinama preuzimanja u rasponu od 1.8 Mbps do 21 Mbps ili više.
Kako to utječe na korisnike?
Prednost EVDO-a je da koristi iste frekvencije emitiranja kao postojeće CDMA mreže. Kako je kupnja spektra od regulatornih agencija iznimno skupa, to smanjuje troškove izgradnje i korištenja novih mreža. HSDPA, iako nudi veće brzine preuzimanja s višim razinama usluge, također može biti skuplji za korisnika.
Korisnici mobilnog interneta trebaju imati na umu da standard koji se koristi za prijenos podataka obično ovisi o mreži; mobitel iz Verizona u SAD-u imat će pristup EVDO, na primjer, ali ne i HSDPA. Korisnici koji će putovati u strane zemlje s bežičnim uređajima možda će htjeti provjeriti jesu li podržani na određenoj mreži. Za česte putnike može biti preporučljivo razmisliti o ulaganju u uređaj koji će pouzdano raditi na međunarodnim mrežama kako bi izbjegli probleme s odbačenim pozivima, nemogućnost slanja podataka i druge probleme.
Kako se razvijaju novi bežični standardi, kvaliteta bežičnih usluga ima tendenciju poboljšanja. Različite opcije nisu dostupne u svim područjima i mogu imati različite stope izvedbe. Novije tehnologije mogu doći s neočekivanim pregibima, a planovi usluga mogu biti skuplji. Ranim korisnicima također može biti teško pristupiti tehničkoj podršci i pomoći jer tehničari možda nisu toliko upoznati s proizvodima koje koriste.