Izvršna privilegija koncept je na koji se poziva predsjednik Sjedinjenih Država kako bi izbjegao otkrivanje informacija za koje predsjednik smatra da bi mogle ugroziti rad izvršne vlasti. Zapravo, ne postoji ustavna osnova za ovu privilegiju, a neki predsjednici su izgubili svoje pokušaje da se na nju pozivaju, uključujući predsjednika Georgea Washingtona, prvog koji je pokušao upotrijebiti ovaj koncept.
Opravdanje izvršne privilegije je da je zajamčeno klauzulom o podjelu vlasti u Ustavu. Prema toj logici, kada bi predsjednica bila prisiljena da otkrije određene osjetljive informacije od strane sudske ili zakonodavne vlasti, to bi predstavljalo kršenje podjele vlasti. Nadalje, privilegija izvršne vlasti također bi trebala štititi nacionalnu sigurnost i samu predsjedničku administraciju osiguravajući da izvršni dužnosnici slobodno komuniciraju jedni s drugima i s predsjednikom o pitanjima od značaja.
Izraz “izvršna privilegija” skovao je predsjednik Dwight Eisenhower, ali on je bio daleko od prvog ili posljednjeg koji se pozvao na ovaj koncept kako bi izbjegao svjedočenje. Osim predsjednika, ova privilegija se također pretpostavlja da štiti ključne članove uprave, uključujući potpredsjednika i druge izvršne dužnosnike. U slučajevima kada dužnosnici izbjegavaju svjedočenje, izvršna privilegija obično je šire prihvaćena, pod pokrovom izvršnog imuniteta. U slučajevima kada se predsjednici i njihove administracije pozivaju na to kako bi se oduprli nalozima i izbjegli predaju materijala pod sudom, mogu se suočiti s bitkom.
Godine 1974. predsjednik Nixon pokušao se pozvati na privilegiju izvršne vlasti i nije uspio. Osim što je propao, on je također stavio to pitanje u prvi plan američkog uma i Kongresa, što je dovelo do donošenja zakona koji je bio osmišljen da jasnije definira i ograniči ovu privilegiju. Na koncept se i dalje pozivaju predsjedničke administracije svih rasa, a protiv njega se i dalje bore zakonodavna i sudska grana američke vlade.
Neki ljudi smatraju da je izvršna privilegija prikladna i da bi bez nje izvršna vlast mogla biti previše izložena. Drugi smatraju da se to ponekad priziva kako bi se izbjeglo razotkrivanje nezakonitih aktivnosti u Bijeloj kući, te da bi predsjednike i druge izvršne dužnosnike trebalo prisiliti na svjedočenje, podnošenje naloga i poštivanje sudskih poziva. Kao i mnoga sporna pravna pitanja u Sjedinjenim Državama, ova stvar vjerojatno nikada neće biti razriješena na zadovoljavajući način, na veliko zadovoljstvo odvjetnika i sudaca koji su plaćeni da se prepiru oko takvih pitanja.