Izričito povjerenje je vrsta povjerenja koje je namjerno stvorio vlasnik imovine kako bi pružio posebne upute za korištenje te imovine za jednu ili više određenih svrha. U svojoj najširoj primjeni, ova vrsta pravnog povjerenja može biti u obliku pisane posljednje oporuke koja daje posebne upute o tome kako se imovina pokojnika dijeli među različitim korisnicima. Kako se odnosi na osnivanje neke vrste povjereničkog fonda, ekspresni trust može biti usmena izjava koja se na kraju stavlja u oblik pravnog dokumenta, te se koristi kao osnova za stvaranje i upravljanje tim fondom.
Postoji mnogo razloga zašto bi izričito povjerenje moglo biti dobra ideja. Pojedinci koji žele pružati stalnu financijsku potporu svojim voljenima mogu odlučiti stvoriti trust koji upravlja imovinom pružatelja usluga nakon njegove smrti. Ovaj pristup je osobito koristan ako davatelj usluga sumnja da bi dotični voljeni imali poteškoća u upravljanju nasljedstvom na odgovoran način. Kada je to slučaj, osnivanje onoga što je poznato kao rasipnički trust osigurava voljenima stalne prihode, ali ih sprječava da odjednom povuku cjelokupno nasljedstvo i da ga mogu izgubiti zbog financijskog lošeg upravljanja.
Drugi primjeri izričitog povjerenja obično se nalaze u većini nacija. Diskrecijski trust obično određuje tko može primati isplate iz povjereničkog fonda, ali prepušta iznos i učestalost tih isplata administratoru ili upravitelju fonda. Dobrotvorni fondovi omogućuju prepuštanje imovine i druge imovine kvalificiranoj dobrotvornoj organizaciji. U nekim je slučajevima moguće ograničiti korištenje tih sredstava na određene programe ili projekte kojima upravlja ta pojedinačna dobrotvorna organizacija. Puno povjerenje često je dobro rješenje kada je cilj pružiti stalnu podršku maloljetnom djetetu ili nekome s invaliditetom, jer predviđa uspostavu smjernica koje je administrator dužan pridržavati.
Budući da je izričito povjerenje namjerni čin vlasnika ili namjenjivača koji određuje kako će se određena imovina isplaćivati ili koristiti, povjerenje može započeti u obliku usmenog dokumenta, ali bi se u nekom trenutku trebalo zabilježiti. To je zato što zakoni o usmenim izjavama imaju različite stupnjeve ugleda u različitim nacijama. U nekim dijelovima svijeta utvrđivanje istinitosti usmenog povjerenja potvrdom od strane dvije do tri osobe koje su čule da naseljenik izražava te namjere vrijedi jednako kao i pisani dokument. U drugim narodima, usmene izjave, čak i kada ih potvrde vanjski izvori, nemaju status legalno izvršenog pravnog dokumenta.