Fagot je član grupe drvenih puhača s dvostrukom trskom koja uključuje i gajde, bariton obou, engleski rog u F, hekelfon, obou i obou d’amore. Dolazi u dva oblika: fagot i kontrafagot ili dupli fagot. Kontra obično označava instrument oktavu niže od onoga po čemu je nazvan, a to je ovdje slučaj. Oba oblika su netransponirajući instrumenti. Igrač se zove fagotist.
Fagot ima pet dijelova:
Crook ili bocal je zakrivljena metalna cijev koja povezuje tijelo s dvostrukom trskom.
Zglob krila ili tenorski zglob je mjesto gdje se pregib spaja i koji ide paralelno s dugim zglobom.
Dvostruki zglob ili stražnji zglob, koji se također naziva čizma, je cijev u obliku slova U pričvršćena na krilo i duge zglobove koji sadrži naslon za ruku za desnu ruku.
Dugi spoj je najduži komad cijevi i paralelan je s krilnim spojem.
Zvono završava instrument. Dulje zvono može povećati raspon instrumenta prema dolje za malu sekundu.
Instrument je razvijen od baroknog fagota, koji je imao sličan oblik, ali manje tipki, a najviše se koristio u 18. stoljeću. Dva modela koja se danas nalaze su njemački Heckel i francuski Buffet fagot.
Fagot i kontrafagot koriste se u orkestralnim i bendovskim sastavima. Možda je najpoznatija njegova upotreba u orkestralnom djelu dio na početku baleta rusko-američkog skladatelja Igora Stravinskog, Le Sacre du printemps (Obred proljeća), dio I, “L’Adoration de la terre” ( Klanjanje Zemlji), ili kao djed u djelu Petar i vuk ruskog skladatelja Sergeja Prokofjeva. Nezaboravni su odlomci i u operi Carmen francuskog skladatelja Georgesa Bizeta tijekom Entr’acte prije II. čina te u prvim taktovima uvertira austrijskog skladatelja Wolfganga Amadeusa Mozarta u njegovu operu Le Nozze di Figaro (Figarova ženidba).