Faktorska analiza je vrsta statističke analize koja istražuje različite korelacije i obrasce koji se mogu pojaviti između mjerenja. Postoje dvije vrste faktorske analize; istraživačka i potvrdna. Ove dvije verzije mogu se koristiti pojedinačno ili u kombinaciji. Postoji mnogo različitih vrsta statističkih izračuna koji se koriste u ovoj analizi.
Uobičajeni prvi korak koji se koristi u faktorskoj analizi uključuje prikupljanje mjerenja u eksperimentu. Korelacijska matematika se koristi za određivanje postojećih korelacija. Istraživač će odrediti hoće li biti uključeni svi čimbenici izračunati iz analize. Neki će eksperimenti zahtijevati da se određeni čimbenici ugrade u statistiku, a drugi da budu isključeni.
Jedna metoda koja se koristi za izdvajanje mogućih čimbenika je maksimalna vjerojatnost. Ovaj izračun je toliko kompliciran da se koriste statistički računalni programi, budući da istraživač obično ne može izvršiti izračun ručno. Čimbenici unutar analize također se mogu kombinirati na više načina. Analiza će zahtijevati redoslijed čimbenika koji treba rotirati ili pročešljati na način koji objašnjava veliku varijaciju ili širenje podataka.
Nakon što se izračunaju konačni faktori i rezultati, podaci se mogu interpretirati. Čimbenici koji imaju najviše ocjene imat će najveći utjecaj na mjerenja. Ovi se rezultati također mogu koristiti za daljnju statističku analizu. Za razliku od drugih vrsta statističkih analiza, ova analiza može rezultirati neograničenom količinom važnih čimbenika, umjesto da ih ograničava na malu skupinu.
Eksploratorna faktorska analiza koristi se za razumijevanje koje stvari u prirodi mogu utjecati na određena mjerenja. Koliko ti čimbenici snažno utječu na mjerenja, također je zanimljivo u istraživačkoj verziji. Oni nisu unaprijed postavljeni prije mjerenja. Uz potvrdnu faktorsku analizu, postoje specifični čimbenici koji se istražuju prije izračuna.
Obje vrste faktorske analize mogu se koristiti unutar jednog eksperimenta. Istraživačka verzija može se koristiti za stvaranje teorije, dok se potvrdna verzija koristi za dokazivanje te teorije. Ako potvrdna analiza nije povoljna, tada će istraživač možda morati promijeniti način izračunavanja istraživačke analize.
Važan je broj mjerenja potrebnih za ove izračune. Većina izračuna zahtijeva najmanje deset mjerenja, ako ne i više. Obično će za potvrdnu analizu trebati mnogo više mjerenja nego za istraživačku. Ponekad je za uspješnu analizu potrebno najmanje 200 mjerenja. U pravilu, korištenje više mjerenja obično rezultira pouzdanijim podacima, iako će potreban broj ovisiti o eksperimentu.