Jednostavna apsolutna naknada je vrsta vlasništva nad nekretninom u kojoj vlasnik posjeduje sva prava povezana sa zemljištem. Ona može koristiti zemlju, uništiti zemlju, dati je nekom drugom putem oporuke ili akta ili uzeti predmete, poput drveća, kamenja ili proizvoda, sa zemlje. To je jedna od rijetkih vrsta vlasništva nad zemljom u kojoj vlasnik zemlje – uz nekoliko iznimaka – može s tim zemljištem učiniti gotovo sve što želi. U slučaju da bi vlasnik zemljišta umro bez oporuke, naknada jednostavnog apsolutnog vlasništva prešla bi na vlasnikove nasljednike kao obična apsolutna nekretnina.
Općenito, osoba koja posjeduje jednostavnu apsolutnu imovinu ima potpuno i potpuno vlasništvo nad tom parcelom zemlje. Obično joj je dopušteno da sa svojom zemljom radi što god želi. Međutim, postoje iznimke od ovog pravila. Na primjer, vlasnik zemljišta i dalje je ograničen ugovorima, zonskim uredbama, zakonima i propisima. Dakle, ako bi posjedovala jednostavno apsolutno imanje, možda neće moći koristiti taj komad zemlje za smještaj konjušnice ako sporazumi o području zabranjuju farmske životinje na zemljištu. U drugom primjeru, možda joj neće biti dopušteno da izgradi branu i blokira vodu iz rijeke koja teče preko njezina imanja.
Obično se jednostavno apsolutno vlasništvo nalazi u zemljama koje slijede praksu običajnog prava, a ne praksu građanskog prava. Tipično, jedina vrsta vlasničkih prava koja su jača od onih koja se dodjeljuju putem jednostavnog apsolutnog posjeda su ona koja su rezervirana za vlade, nazvana alodijalna prava ili titule. Ovi naslovi su rijetki, osobito u zemljama običajnog prava, a potječu još iz feudalnih vremena. Međutim, postoje u nekim područjima, kao što je Quebec, Kanada.
Državna prava koja nadmašuju prava vlasnika kuće, čak i ako je posjed u apsolutnom vlasništvu zemljoposjednika, također mogu uključivati moć vlade u eminentnom domenu. Ova ovlast dopušta vladi da kupi vlasničku parcelu za određenu cijenu, ali to se obično čini bez pristanka vlasnika zemljišta. Iako se ovaj postupak u Sjedinjenim Državama naziva eminentnom domenom, u drugim zemljama ima i druge nazive. Na primjer, to se u Kanadi i Južnoj Africi naziva eksproprijacijom. U Ujedinjenom Kraljevstvu, Irskoj i Novom Zelandu naziva se obveznom kupnjom.