Feldenkraisova metoda je oblik svjesnosti o tijelu koji se često smatra alternativnom ili komplementarnom medicinom. Kako je dizajnirao dr. Moshé Feldenkrais, 1960-ih, cilj Feldenkraisove metode bio je zauzeti holistički pristup pokretu. Svijest o kretanju tijela mogla bi potaknuti suptilne promjene, poboljšati sposobnost kretanja i možda pomoći u liječenju onih s ozljedama koje inhibiraju kretanje.
Kretanje na holistički način naziva se pozitivnim funkcioniranjem. Doktoru Feldenkraisu pozitivno funkcioniranje bilo je ključno za zdravlje. Pozitivno funkcioniranje ne odnosi se samo na način na koji se krećemo, već i na način na koji razmišljamo o kretanju. Stoga se za Feldenkraisovu metodu može reći da je iskustvo uma/tijela.
Feldenkraisova metoda postala je popularna u SAD-u ranih 1970-ih. Dr. Feldenkrais je predavao u Esalenu, a zatim je ponudio seminare u San Franciscu kasnih 1970-ih i u Massachusettsu početkom 1980-ih. U osnovi se prakticiraju dvije vrste Feldenkrais metode.
Prvi tip Feldenkrais metode može se podučavati u razredima velikog broja ljudi, s jednim instruktorom. Ovi satovi, nazvani Awareness Through Movement (ATM), imaju učenike da izvode vrlo jednostavne vježbe prema uputama instruktora. Za razliku od sata kalistenike, pokreti mogu biti prilično mali i općenito ih mogu izvoditi ljudi svih razina kondicije. Cilj je povezati um i tijelo osvještavajući kako se tijelo kreće.
Druga vrsta Feldenkraisove metode naziva se “funkcionalna integracija”. Ovo može biti privatni sat u kojem instruktor pomiče tijelo učenika. Funkcionalna integracija se često koristi kako bi se pomoglo ljudima u prevladavanju specifičnih problema s kretanjem, koji bi mogli biti posljedica stare ozljede. Pokreti su opet prilično suptilni, ali imaju za cilj naučiti osobu kako se kretati s većom lakoćom. Bankomat se također može podučavati privatno, ali se češće uči maloj skupini učenika.
Trenutačno, praktičari Feldenkrais metode moraju imati 800 sati obuke prije nego što dobiju certifikat u svojoj profesiji. U SAD-u oni koji su obučeni za ovu metodu obično imaju certifikat Feldenkrais Guilda Sjeverne Amerike. Druge zemlje također imaju certifikacijske agencije, a važno je raditi s nekim tko je stvarno registriran u cehu.
Neki s ozljedama ili stanjima poput artritisa smatraju da je Feldenkraisova metoda od ogromne pomoći. Drugi nemaju mnogo koristi od metode. Za neke je potreban vješt praktičar, otvoren um i iznimna količina samosvijesti da bi neki postigli uspjeh.
Popularnost Feldenkraisove metode bila je najveća početkom 1980-ih. Od tada su druge metode uma/tijela, osobito neki oblici joge, nadmašili Feldenkraisovu metodu. Joga i Feldenkrais zapravo mogu biti prilično kompatibilni, a mnogi pronalaze koristi od kombinacije obje prakse.