Fetoskopija je medicinski postupak osmišljen kako bi liječnik mogao vidjeti fetus u razvoju tijekom trudnoće uz pomoć malog instrumenta poznatog kao fetoskop. Ovaj se postupak može koristiti za dijagnosticiranje, procjenu ili liječenje problema s fetusom i općenito se provodi nakon 18. tjedna trudnoće. Postoje dvije različite vrste fetoskopije koje se mogu koristiti, ovisno o individualnoj situaciji. Jedan zahvat se izvodi na vanjskoj strani abdomena, slično kao ultrazvuk. Druga vrsta fetoskopije zahtijeva da se fetoskop umetne u maternicu, bilo kroz abdomen ili kroz cerviks.
Vanjska fetoskopija zahtijeva korištenje vrste fetoskopa koji nalikuje stetoskopu, osim što ima pričvršćenu glavu za glavu. Ovaj se instrument koristi na abdomenu na isti način kao i rutinski ultrazvuk. Ovaj postupak se može koristiti bilo kada nakon 18 tjedana trudnoće za praćenje srčanih tonova fetusa. Vanjska fetoskopija se također može koristiti tijekom poroda kako bi se izbjegla potreba da majka bude povezana s fetalnim monitorom tijekom cijelog trajanja procesa porođaja. Ne postoje rizici povezani s ovom vrstom postupka.
Endoskopska fetoskopija koristi optički instrument koji se ubacuje u maternicu kroz rez u trbuhu ili kroz cerviks. Ova vrsta fetoskopije može se koristiti kako bi se omogućilo liječniku da dobije jasan pogled na fetus ako se sumnja na probleme ili da dobije uzorke tkiva od fetusa. Operacija se također može izvesti na fetusu pomoću ovog postupka ako se smatra medicinski nužnim. Mala je vjerojatnost razvoja ozbiljnih komplikacija kao rezultat ovog postupka, uključujući ozljedu ili smrt fetusa.
Endoskopska fetoskopija može biti ambulantna ili bolnička kirurška intervencija, ovisno o individualnoj situaciji. Anestezija za majku može biti lokalna, regionalna ili opća, ovisno o ciljevima zahvata. U mnogim slučajevima, lijekovi se koriste za privremeno snižavanje otkucaja srca fetusa kako bi se smanjili rizici od ozljeda fetusa. Mogući rizici povezani s primjenom ovog postupka uključuju infekciju, prijevremeni porod ili smrt fetusa. Budući da se ovo smatra minimalno invazivnom vrstom kirurškog zahvata, rizici od takvih komplikacija su mnogo manji za majku i fetus nego ako se radi otvorenog kirurškog zahvata.