Fibrozitis, obično poznat kao fibromijalgija, je kronično, medicinsko stanje koje karakterizira uporna, raširena bol koja zahvaća mišiće, zglobove i druga meka tkiva tijela. Simptomi povezani s ovim stanjem mogu se manifestirati samostalno ili pratiti druge mišićno-koštane poremećaje, kao što je reumatoidni artritis. Liječenje ovog stanja ovisi o nekoliko čimbenika, uključujući ozbiljnost simptoma, i može uključivati upotrebu lijekova na recept i fizikalnu terapiju.
Fibromijalgija je stanje za koje nema poznatog, definitivnog uzroka. Tvrdilo se da osobe koje su pretrpjele fizičku ili emocionalnu traumu mogu postati simptomatske zbog poremećaja u sposobnosti mozga da pravilno prenosi i tumači reakciju tijela na bol. Druge teorije sugeriraju da poremećaji spavanja ili metaboličke promjene u nečijem mišićno-koštanom sustavu mogu doprinijeti razvoju fibrozitisa.
Osobe sa simptomima mogu imati različite generalizirane znakove koji mogu uključivati jutarnju ukočenost, uporan umor i emocionalne promjene, uključujući anksioznost i depresiju. Najčešća manifestacija ovog poremećaja je razvoj trajne, raširene boli koja se javlja u specifičnim, osjetljivim područjima, kao što su zglobovi. Osobe s fibrozitisom mogu osjetiti kroničnu nelagodu u mišićima, bolove u tijelu, utrnulost i trnce koji utječu na stopala i ruke. Neki mogu razviti dodatna stanja kao što su sindrom iritabilnog crijeva (IBS), lupanje srca i migrene. Uobičajena područja koncentrirane nelagode mogu uključivati vrat, donji dio leđa i bokove.
Osobe s fibromijalgijom često razviju poremećaje spavanja koji narušavaju njihovu sposobnost mirnog sna. Istraživanja su pokazala da poremećaj ciklusa spavanja može spriječiti osobe s simptomima da dožive najdublju razinu sna koja je potrebna za odmor i oporavak tijela. Oni s fibromijalgijom koji imaju poremećaje spavanja mogu razviti sekundarna stanja kao što su apneja u snu ili sindrom nemirnih nogu (RLS).
Prije nego što se dijagnoza fibromijalgije potvrdi, simptomi se obično prate najmanje tri mjeseca. Za dijagnostičke svrhe, postoji 18 određenih područja osjetljivosti povezanih s ovim stanjem. Pojedinci koji osjećaju trajnu osjetljivost i nelagodu u najmanje 11 unaprijed određenih područja mogu dobiti dijagnozu fibromijalgije; ta područja uključuju ruke, ramena i vrat. Slikovne i laboratorijske pretrage, kao što su kompletna krvna slika (CBC), kompjuterizirana tomografija (CT) i slikanje magnetskom rezonancom (MRI), mogu se provesti kako bi se isključila prisutnost drugih stanja, kao što su lajmska bolest, rak i hipotireoza.
Liječenje u potpunosti ovisi o težini nečijih simptoma. Pokazalo se da su blagi slučajevi fibromijalgije uzrokovani stresom i nestaju ubrzo nakon manifestiranja. Osobe koje imaju trajne simptome umjerenog do jakog intenziteta mogu dobiti liječenje koje uključuje korištenje lijekova i fizikalnih terapija, savjetovanje i obrazovne usluge. Oni koji imaju ozbiljne simptome koji narušavaju njihovu sposobnost funkcioniranja mogu se uputiti na liječenje u specijaliste ili kliniku protiv bolova.
Određeni antidepresivi i lijekovi protiv napadaja uspješno se koriste za ublažavanje simptoma povezanih s fibromijalgijom. Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID) bez recepta mogu se preporučiti za ublažavanje ukočenosti i nelagode povezane sa simptomima fibrozitisa. Promjene u načinu života i prehrani također se mogu predložiti kao pomoć pri suzbijanju simptoma, kao što su redovita tjelovježba niskog učinka, uravnotežena prehrana i uzimanje dodataka prehrani, uključujući riblje ulje, vitamine i magnezij.
Smatra se uobičajenim stanjem, fibromijalgija zahtijeva višestruki pristup liječenju usredotočen na upravljanje simptomima. Osobe s simptomima često se potiču da traže grupe podrške koje mogu ponuditi obrazovne materijale, redovite sastanke i prijateljstvo. Ne postoje poznate mjere koje bi se mogle poduzeti za smanjenje nečijeg rizika od razvoja fibrozitisa.