Fibularna hemimelija, ponekad poznata kao paraksijalna fibularna hemimelija ili uzdužni fibularni nedostatak, stanje je u kojem se dijete rađa s nedostatkom dijela ili cijele fibule. Zajedno s tibijom, fibula je kost u potkoljenici. Dok se vitka fibula nalazi na vanjskoj strani noge, deblja tibija je smještena s unutarnje strane. Fibularna hemimelija obično čini zahvaćeni ekstremitet kraćim i uzrokuje savijanje stopala prema unutra i prema dolje. Dostupni su različiti tretmani ovisno o težini deformiteta, od posebne obuće do operacije produljenja udova, ili amputacije i ugradnje umjetnog dijela tijela ili proteze.
Iako je fibularna hemimelija najčešći uzrok deformiranih kostiju nogu, njen uzrok je nepoznat. Deformitet često zahvaća samo jedan ud, a poremećaj je češći kod muškaraca nego žena. Ponekad mogu postojati i druge povezane deformacije koje utječu na tibiju, bedrenu kost ili bedrenu kost i stopalo. Za klasifikaciju fibularne hemimelije koristi se niz različitih sustava, s klasama u rasponu težine od relativno blage do teško onesposobljajuće. Svaki razred povezan je s određenim planom liječenja i izgledima.
U jednom klasifikacijskom sustavu, ono što se naziva fibularna hemimelija tipa IA odnosi se na stanje u kojem nedostaje samo dio fibule. Tip IB opisuje stanje u kojem nedostaje trećina do polovica fibule, a preostala količina kosti nije dovoljna da podupre gležanj. Kod tipa II, najtežeg, fibule uopće nema.
Liječenje fibularne hemimelije tipa IA ne uključuje uvijek operaciju jer je u blažim slučajevima moguće hodanje uz korištenje podizanja pete. Podizanje pete je dodatni dio koji se dodaje cipeli kako bi se učinkovito izjednačila duljina nogu. Ponekad, uz samo malu razliku u duljini nogu, može se koristiti tehnika poznata kao kontralateralna epifiziodeza kako bi se skratila suprotna noga. Ovaj postupak, koji zaustavlja rast kosti, pažljivo je tempiran kako bi se poklopio s konačnom fazom rasta u adolescenciji, s ciljem da normalna noga ostane malo kratka. Za veću razliku u duljini nogu, te tamo gdje gležanj i stopalo nisu previše deformisani, može se izvesti operacija kojom se produžuje skraćeni ekstremitet.
Fibularna hemimelija tipa IB liječi se slično kao IA, iako mogu biti potrebne i operacije za korekciju kuta gležnja i stabilizaciju stopala. Za tip II može biti potreban niz različitih kirurških zahvata. Stopalo se ponekad uklanja rano u životu i može se koristiti proteza kako bi se omogućilo učinkovito hodanje.