Financijski kolaps događa se kada gospodarstvo pretrpi neki traumatski šok ili niz šokova koje je stvorio čovjek koji uzrokuju masivni poremećaj normalne gospodarske aktivnosti, što rezultira dubokim i negativnim posljedicama za gotovo sve sudionike u gospodarstvu. Može doći do sloma normalnih tržišnih odnosa, deflacije ili hiperinflacije, vrlo ozbiljne nezaposlenosti ili kolapsa cijena imovine u pojedinim sektorima. Takav će kolaps općenito dovesti do godina ekonomske recesije ili depresije i ozbiljnih poteškoća. Ne postoji konsenzus o tome što uzrokuje ili sprječava takve kolapse, i dok su ekonomisti izradili razne teorije da objasne te događaje, razlike između kriznih događaja čine zadatak razvoja jedne teorije ekonomske krize vrlo teškim.
U normalnoj, zdravoj ekonomiji većina radnika je zaposlena, inflacija je prisutna, ali skromna, cijena imovine raste predvidljivo tijekom vremena, a tržišta učinkovito povezuju kupce i prodavače. Kada neki dio ovog sustava zakaže, cijela struktura kapitalističke ekonomije može se zaustaviti, a može rezultirati i financijski kolaps. Nezaposlenost uskraćuje tržište potražnje za proizvodima, hiperinflacija ili deflacija oštećuje sposobnost kupaca i prodavača da se međusobno povezuju putem tržišta i tako dalje.
Povijesno gledano, financijski sustavi su propali iz mnogo različitih razloga. Rimsko Carstvo pretrpjelo je vrlo ozbiljan financijski kolaps, od kojeg se zapadna polovica carstva nikada nije oporavila, uglavnom kao rezultat lošeg ekonomskog planiranja, nepromišljenog snižavanja vrijednosti valute i hiperinflacije. Taj je kolaps bio toliko ozbiljan da je gotovinska ekonomija u biti prestala funkcionirati na Zapadu stoljećima.
Financijski šokovi povezani s određivanjem cijena valute, prekomjernom zaduživanjem, uskim gospodarskim razvojem i raširenim špekulacijama nanijeli su veliku štetu svjetskim gospodarskim sustavima 1920-ih. Ovi financijski šokovi, u kombinaciji s neučinkovitim odgovorima vlade, doveli su do razdoblja velike nezaposlenosti, deflacije i općeg sloma normalnog funkcioniranja tržišnih struktura u velikom dijelu svijeta. U Sjedinjenim Državama ovaj financijski kolaps doveo je do godina anemičnog rasta, dok je u Njemačkoj pridonio društvenim i političkim događajima koji su uništili Weimarsku Republiku.
Teorije o podrijetlu takvih financijskih katastrofa uvelike se razlikuju. Grubi konsenzus mišljenja među umjerenim ekonomistima tvrdi da su oni skloni proizaći iz ispravljivih neuspjeha u osnovnom kapitalističkom ekonomskom modelu, kao što je neprikladan nadzor tržišta i banaka ili neuspješna valutna politika. Drugi ekonomisti, posebice tržišni fundamentalisti Austrijske škole, tvrde da prisutnost bilo kakve regulacije u sustavu uzrokuje te šokove narušavanjem tržišnih mehanizama. Ekonomisti s lijeve strane općenito tvrde da je financijski kolaps rezultat ili duboke nejednakosti u gospodarstvu, za koju tvrde da šteti funkcioniranju tržišta, ili čak, u slučaju marksističkih ekonomista, iz same prirode kapitalističkog sustava.