Financijsko tržište je sveobuhvatni pojam koji pokriva kupnju i prodaju monetarnih dobara. Financijsko tržište sastoji se od primarnog i sekundarnog tržišta, koji definiraju podrijetlo monetarnog dobra, te širokog izbora tržišta koja definiraju vrstu monetarnog dobra. Neka od poznatijih podtržišta unutar financijskog tržišta su tržišta dionica, roba i novca. U većini slučajeva kupnja i prodaja predmeta na financijskom tržištu imaju malo ili nimalo fizičke komponente osim računa o prodaji.
Kamen temeljac financijskog tržišta je kretanje novca, često putem kapitala ili sirovina. Jedna strana, prodavač, ima novčano dobro, a jedna osoba, kupac, to želi. Dvije strane obavljaju novčanu razmjenu u kojoj prodavač dobiva nešto za što se nada da vrijedi više od onoga što je prodao. Dvije strane mogu dobiti stvarni novac, dionice za tvrtku ili čak oznake duga druge osobe.
Na primarnom tržištu, originalni vlasnik artikla prodaje ga. U većini slučajeva, stavka se prodaje na primarnom tržištu samo kada prvi put promijeni vlasnika. Sekundarno tržište je za prodaju monetarne robe od strane osoba koje nisu povezane s izvornim izdavateljem. Na primjer, osoba osniva javnu tvrtku i prodaje svoje dionice na primarnom tržištu – kupci te dionice zatim se okreću i preprodaju je drugim ljudima na sekundarnom tržištu.
Uz izvorna tržišta, financijsko tržište ima nekoliko tržišta koja su definirana vrstama monetarnih dobara koje prodaju. Tržište kapitala, koje se samo sastoji od tržišta dionica i tržišta obveznica, upravlja prodajom korporativne imovine i duga. Robno tržište nadzire kupnju i prodaju sirovina, proces koji je usko povezan s terminskim tržištem, gdje se kupuju i prodaju potencijalna novčana dobra. Tržišta novca upravljaju transakcijama koje uključuju čisti novac, kao što su državne obveznice ili strana valuta.
U većini slučajeva ljudi koji kupuju i prodaju artikle na financijskim tržištima malo zanimaju stvarne proizvode koje kupuju. Cijela vježba je metoda povećanja novca kroz primijenjenu ponudu i potražnju. Kada osoba kupuje soju na tržištu robe, rijetko očekuje da će se pošiljka soje pojaviti u njegovoj kući. Investitor jednostavno želi kartu s natpisom da negdje u svijetu postoji količina soje koja mu pripada. Ta se karta kasnije može prodati za profit.