Financiranje terorizma je proces kojim terorističke organizacije dobivaju sredstva za svoje operacije. Ova velika sigurnosna briga bila je u fokusu promjena nacionalnog, bankarskog i međunarodnog prava u 21. stoljeću, prvenstveno zbog porasta terorističkih napada visokog profila od početka stoljeća. Postoji mnogo različitih načina na koje se financiranje terorizma može odvijati, uključujući kanale krijumčarenja, dobrotvornih ili neprofitnih grupa, te korištenje bliskoistočnih i afričkih sustava prijenosa novca poznatih kao hawalas.
Jedan od najčešćih načina financiranja terorizma je novcem stečenim nezakonitim aktivnostima. Trgovina drogom, poslovi oružjem i krijumčarenje robe uobičajene su vrste ilegalne trgovine koje se mogu koristiti za financiranje terorističkih operacija. Često je podrijetlo novca stečenog putem ilegalnih poduzeća prikriveno pranjem novca, čime se ilegalni novac ubacuje na račun putem lažne korporacije ili legitimnog poslovanja. Budući da je podrijetlo prikriveno poslovima pranja rublja, može biti teško ući u trag ovoj vrsti financiranja.
Pomalo neočekivani izvor financiranja terorizma su dobrotvorne organizacije. U zemljama u razvoju mogu se osnovati lažne ili lažno reklamirane dobrotvorne organizacije, koje se koriste dobrom voljom nesvjesnih donatora, tražeći novac za izgradnju infrastrukture, škola, bolnica, pa čak i antiterorističkih inicijativa. Umjesto toga, novac se može preusmjeriti na račune terorističkih skupina za financiranje njihovih operacija. Budući da je veza između dobrotvornih udruga i financiranja terorizma prvi put osvijetljena početkom 21. stoljeća, mnoge su nacije stvorile jače zakone u vezi s osnivanjem i upravljanjem neprofitnim zakladama, osobito onima s međunarodnom nadležnošću.
Treći oblik financiranja terorizma odvija se kroz korištenje velikog sustava operacija prijenosa novca poznatog kao hawalas. Sa središtem u Južnoj Aziji, Africi i Bliskom istoku, ovaj dugogodišnji sustav omogućuje prijenos novca bez fizičkog kretanja sredstava s jednog mjesta na drugo. Hawala omogućuje osobi u jednom gradu da deponira sredstva koja potom može podići kontakt na drugoj hawali u istoj mreži. Budući da su hawala privatna poduzeća, ne podliježu vladinim financijskim ograničenjima, te stoga mogu biti manje izložena kontroli antiterorističkih inicijativa.
Svjesno sudjelovanje u financiranju terorizma bilo koje vrste protuzakonito je u mnogim zemljama. Dok se donatori lažnih dobrotvornih organizacija mogu smatrati žrtvama, tvrtke koje pomažu u pranju novca ili pojedinci koji svjesno doniraju organizacijama za financiranje terorizma mogu biti kazneno gonjeni i oštro osuđeni. Mnoge nacije nastavljaju redovito revidirati zakone koji mogu utjecati na sve oblike financiranja terorizma, kako bi bolje potražili i zaustavili financiranje operacija i otkrili terorističke ćelije diljem svijeta.