Finkelsteinov test je dijagnostički pregled za pacijente s bolovima u zglobu. Obično se koristi za određivanje je li problem posljedica DeQuervainova tenosinovitisa. U tipičnom testu, liječnik će polako povući pacijentov palac i procijeniti reakciju. Na temelju pacijentovog opisa intenziteta boli i lokacije, može se postaviti dijagnoza.
Neke verzije Finkelsteinovog testa uključuju različite manipulacije. Liječnik može zamoliti pacijenta da stegne šaku preko savijenog palca. Kako god se test provodi, cilj je utvrditi je li određeni par tetiva ozlijeđen. Kada pacijent prijavi bol na vrhu podlaktice, u području poznatom kao distalni radijus, uzrok je obično DeQuervainov tenosinovitis.
Kretanje korišteno u Finkelsteinovom testu je čvrsto, ali glatko i sporo. To je zato što, iako je važno uzrokovati dovoljno boli za postavljanje konačne dijagnoze, veća je vjerojatnost da će brzi ili trzavi pokreti uzrokovati dodatnu štetu. Možda će biti potrebno više puta povući palac ili zapešće kako bi se napravila čvrsta procjena. Uz korištenje testa, liječnik obično vrši pritisak na zahvaćeno područje kako bi utvrdio postoji li osjetljivost.
Pacijent može samostalno primijeniti Finkelsteinov test ako se pazi na sprječavanje daljnjih ozljeda. To može biti koristan pokazatelj da li je potrebna daljnja medicinska njega. U konačnici, samo liječnik može postaviti konačnu dijagnozu.
Test je dobio ime po američkom kirurgu Harryju Finkelsteinu. Dok je metoda već bila u uporabi, on je prvi objavio literaturu o postupku. Postojale su i druge slične metode koje su se ranije koristile za dijagnosticiranje stanja, ali ovo je bila prva koja je dala pouzdane rezultate.
DeQuervainov tenosinovitis zahvaća tetive zapešća najbliže palcu. Karakterizira ga upala, koja uzrokuje bol. Nema poznatog uzroka stanja, iako ga ponavljajući pokreti mogu pogoršati. To može uključivati jednostavne pokrete ili manipulacije poput stiskanja šake ili hvatanja predmeta.
Liječenje i vrijeme oporavka za DeQuervainov tenosinovitis ovise o ozbiljnosti stanja. Ako se otkrije rano, oporavak obično traje samo jedan ili dva mjeseca. Ozbiljni slučajevi mogu zahtijevati operaciju i imobilizaciju ručnog zgloba mjesecima. Češći slučajevi se obično mogu izliječiti različitim vrstama metoda, uključujući lijekove i držanje zgloba mirnim udlagom.