Sigurnost fizičkog pristupa sprječava ljude da dođu u izravan kontakt s računalnim sustavima i komponentama. To je važan sigurnosni problem, budući da sve tehničke kontrole pristupa na svijetu ne mogu eliminirati neke probleme, na primjer da netko uđe u ured i uzme tvrdi disk. Postoji niz mjera koje sigurnosni stručnjaci mogu koristiti za ograničavanje fizičkog pristupa i zaštitu sustava. To može uključivati korištenje brava, biometrijske identifikacije i zaštitara u objektima s osjetljivom opremom.
Ako netko može dobiti fizički pristup lokaciji sa sigurnim komponentama računala, ta osoba može probiti sigurnost i dobiti informacije. Ponekad to može biti jednostavno kao provjera ladice stola za lozinku koju je netko možda zapisao. Haker bi također mogao instalirati zapisivače tipki i koristiti razne pokušaje razbijanja računalnog sustava kako bi došao do podataka. Ako ove mjere ne uspiju, hakeri mogu jednostavno uzeti samo računalo i raditi na njemu na drugom mjestu.
Jedna od osnovnih mjera fizičkog pristupa su vrata koja se zaključavaju, a pristup je ograničen samo na ovlašteno osoblje. Prostorije poslužitelja i slični objekti mogu se držati zaključanima u svakom trenutku kako bi se osigurali. Ljudi će možda moći ući s ključem ili karticom. Neki objekti koriste biometriju kako bi osigurali da ljudi ne dobiju pristup krađom kartica ili lažiranjem vjerodajnica koje se koriste za otvaranje brave. Ova jednostavna kontrola pristupa može biti vrlo učinkovita u nekim objektima.
Kamere se mogu koristiti za praćenje osjetljivih područja gdje je fizički pristup problem. Čuvari mogu daljinski pratiti znakove sumnjive aktivnosti, a kamere se također mogu pregledati nakon prekida radi prikupljanja informacija. Osim toga, objekti mogu postaviti stražare u blizini sobe s osjetljivom računalnom opremom ili općenito oko zgrade kako bi se onemogućio ulazak bilo koga bez odgovarajućih vjerodajnica. Ostale vanjske sigurnosne mjere mogu uključivati ograde, alarme na prozorima i pse čuvare, ovisno o objektu i njegovim potrebama.
Sučelju je moguć fizički pristup i sigurnost računala. Mnogi sustavi kontrole pristupa koriste mrežu za komunikaciju informacija, kao što se vidi s biometrijskim i elektroničkim vjerodajnicama. Ti sustavi sami po sebi mogu biti osjetljivi na hakiranje i moraju biti na odgovarajući način osigurani. Ljudski čuvari nisu nepogrešivi iz drugog razloga; mogli bi biti potkupljeni, ucijenjeni ili nadvladani od strane nekoga tko želi ući u objekt. Slojevi sigurnosti mogu smanjiti rizik od proboja stvaranjem automatskih sigurnosnih sustava.